Država će preostali vlasnički udio u nekadašnjem C marketu, s najraširenijom maloprodajnom mrežom, prodati preko natječaja koji organizira Agencija za privatizaciju. Riječ je o paketu s vlasničkim udjelom od 16,26 posto, a preostali dio do 30 posto pripada malim dioničarima. Taj dio ostao je izvan prodajnog dijela, koji je na kontroverzan način kupio Miroslav Mišković i napravio najveći trgovački lanac Maxi, koji je lani prodan belgijskom Delhaizeu za 932,5 milijuna eura.

Od potencijalnoga kupca traži se da prijavu dostavi do 3. rujna s tim da dokumentaciju otkupi do 24. kolovoza. Uz to je kupac obvezan prilikom preuzimanja državnoga kapitala otkupiti i dionice preostalih malih dioničara. U upućenim krugovima procjenjuju kako će Delhaize biti jedini kupac koji posjeduje preostali dio vlasništva, a njegovo vodstvo već je najavilo kako namjerava postati stopostotnim vlasnikom u svim dijelovima od kojih je Mišković svojedobno "skrpao" Maxi lanac. Vrijednost udjela ponuđenog na prodaju procijenjena je na 9,5 milijuna eura. Zbog koruptivnih elemenata u privatizaciji C marketa, na što je u više navrata ukazivalo europsko antikorupcijsko tijelo, tražilo se preispitivanje njegove privatizacija kao i za još 23 srpska atraktivna poduzeća koja su na sličan način promijenila vlasnika.

Dio malih dioničara, koji su zadržali dionice, još vode spor protiv Miškovićeve Delte, a pridružili su im se i radnici koji su otuđili dionice tvrdeći da su na to bili prisiljeni. Mišković je dionice plaćao po 300 eura iako je njihova vrijednost objektivno bila veća, ali je tadašnji državni vrh, na kojem se nalazio premijer Vojislav Koštunica, odlučio da C market može biti prodan samo Miškoviću. Tako je onemogućeno Mercatoru preuzimanje C marketa unatoč boljoj ponudi. Tajkuni Mišković i Milan Beko, uz posredstvo Danka Đunića, bivšeg potpredsjednika vlade u tzv. Trećoj Jugoslaviji, iskoristili su utjecaj na vladajuće strukture kako bi se dočepali C marketa, koji je bio vodeća trgovačka kuća na srpskom maloprodajnom tržištu. Na ruku im je išao i tadašnji direktor C marketa, koji je na umjetan način smanjio vrijednost poduzeća tako da je za mali novac prešlo iz društvenog u privatno vlasništvo. Prodajom državnog udjela neće biti uklonjeni repovi privatizacije koji prate C market jer mali dioničari koji su prodali dionice Delti po vrlo niskoj cijeni, objašnjavajući kako ih je na taj korak prisilila tadašnja vlada, uporni su u traženju nadoknade pričinjene im štete. Novoizabrana vlada odlukom da proda državni udio nastoji izaći iz C marketa prije nego što istražni organi počnu preispitivati kako je obavljena njegova privatizacija.

Taj vladin korak najavljuje kako će se najvjerojatnije prilikom istrage otkriti dosta prljavog rublja koje bi moglo kompromitirati pojedine političke lidere. C market nije jedina tvrtka zbog koje od preispitivanja privatizacije strepe pojedini ključni akteri tranzicije u Srbiji. Kao ključni igrač spominje se Aleksandar Vlahović, ministar privatizacije, za kojega se tvrdi da je prekršio Ustav kada je svojevoljno ukinuo postojanje društvenog vlasništva iako je imalo isti rang kao i državno i privatno vlasništvo. Taj je potez omogućio da se društvena poduzeća prodaju po vrlo niskim cijenama pri čemu se nije vodilo računa kome se ona prodaju, već koliko novca nude. Zahvaljujući insajderskim informacijama, što su ih u to vrijeme imali najveći domaći tajkuni, najatraktivnija poduzeća našla su se u njihovu vlasništvu, pri čemu nadležni organi nisu ispitivali podrijetlo njihova kapitala stečenog u vrijeme sankcija, kada su postojali protekcionistički kriteriji.