Donošenje Zakona o porezu na nekretnine koji bi prema nekim najavama trebao stupiti na snagu već za četiri mjeseca, odnosno u siječnju iduće godine, u zadnjih nekoliko tjedana podiže sve više prašine.

I premda je uvođenje tog poreza Kukuriku koalicija često najavljivala još u predizbornoj kampanji do danas ostaje skoro pa potpuna nepoznanica kako će Zakon u konačnici izgledati te kakve će promjene donijeti hrvatskim građanima, poznatima po velikom afinitetu prema kupnji i posjedovanju kuća i stanova.

Jedine informacije kojima je ministar financija Slavko Linić, glavni kreator tog Zakona, za sada počastio javnost je najava da neće biti nikakvih promjena za vlasnike stanove ili kuća koje se koriste za stanovanje ili za najam, te da će porezne škare biti usmjerene samo prema neiskorištenim nekretninama.

Klijet u Zagorju

Dodano je i da će se porez određivati prema vrijednosti nekretnine. „Nije isto imate li klijet u Zagorju ili kuću u Dubrovniku", ističe Linić, ostavljajući zasad neobjašnjeno tko će i prema kojim kriterijama određivati atraktivnost i "skupoću" lokacija.

Većina poreznih i nekretninskih analitičara složna je u stavu da je uvođenje spomenutog poreza loša ideja, posebice u ovome trenutku.

Željko Kardum, financijski analitičar, mišljenja je kako je cijela priča o tome da je glavni razlog uvođenja tog Zakona pokretanje zamrlog tržišta nekretnina i poticanje stavljanja u funkciju neiskorištenih stanova i kuća samo prikrivanje prave istine.

„Ovaj će se porez uvesti isključivo iz fiskalnih razloga, odnosno radi punjenja proračuna, a takvi porezi nikada ne mogu biti dobri", ističe Kardum.

Dodaje i kako je svaka promjena poreznog sustava u startu loša jer izaziva osjećaj nesigurnosti kod potencijalnih investitora.

„Lako bi se moglo dogoditi da ulagači zbog ovoga počnu zaobilaziti Hrvatsku u još širem luku. Netko tko bi recimo sada uložio u dugotrajniji projekt mogao odustati od te ideje jer ne zna što će ga dočekati za nekoliko mjeseci po pitanju troškova za porez kada se zakon promjeni. Stara njemačka poslovica kaže da je najbolji porez stari porez, odnosno da je za privlačenje investicija najbolje imati stabilan i dugotajan porezni sustav".

Kardum ne vidi pozitivne posljedice uvođenja ovog poreza koji će, smatra, dovesti do još većeg pada cijena nekretnina i intezivnijeg zamiranja tržišta.

Sakrivanje imovine

„Između mrkve i batine, uvijek je bolje izabrati mrkvu. Država bi trebala uzeti u obzir da je većina građana ulagala u nekretnine jer je to smatrala sigurnijim oblikom štednje nego investiranje u dionice i fondove koji su se u datim okolnostima pokazali kao nesigurno ulaganje. U ovom slučaju bi mnogo bolja ideja bilo stvoriti gospodarske mogućnosti za iskorištavanje viška nekretnina nego ljudima oporezivati policu štednje dok im se istovremeno ne pruža nikakva pomoć zauzvrat", objašnjava Kardum, dodajući i da će vrlo vjerojatno doći do masovnog „sakrivanja" imovine od države.

„Za pretpostviti je da će biti mnogo prebacivanja vlasništva na članove obitelji, a ako se donese zakon o oporezivanju do točno određene kvadrature ljudi će jednostavno podijeliti nekretninu na više vlasnika. Sve su to legalni načini izbjegavanja poreza koje će vam savjetovati porezni savjetnici".

S Kardumom se slaže i Mladen Dragičević, odvjetnik i ekonomist, koji je mišljenja da bi država prvo na svom primjeru trebala pokazati kako riješiti problem neiskorištene imovine za koju jednostavno ne postoji interes ni kupaca ni iznajmljivača pa tek onda isto tražiti od svojih građana.

Dragičević smatra i da bi državi puno više novaca u proračun donijelo rješavanje situacije s bankama.

„Dok naše banke i dalje zarađuju velik novac posuđujući sredstva s fiksnom kamatom državi i dajući loše kredite, neke europske države naplaćuju bankama i po 80 posto poreza i dividendi na izdavanje kredita za neplasiranu imovinu. No, ako se taj Zakon baš mora sada uvoditi onda bi najbolje rješenje bilo proučiti praksu iz drugih država te raditi model prema onoj koja se pokazala najuspješnijom", zaključuje Dragičević.