Uz turizam, obnovljivi izvori energije područje su za kojim vlada možda i najveći interes stranih investitora da pokrenu projekte u Hrvatskoj. Gotovo da nema gospodarskog foruma ili susreta na kojem strani ulagači ne pokažu zanimanje za investiranjem u te izvore u našoj zemlji. Tako su i prije nekoliko dana britanski investitori potpredsjedniku Vlade za investicije Domagoju Ivanu Miloševiću najveći interes iskazali za ulaganje u ta dva sektora. Osim toga, Hrvatska mora, kao buduća članica Europske unije, poštovati njezine ciljeve da se do 2020. godine 20 posto energije proizvodi iz obnovljivih izvora kojima dodatnu popularnost potiče činjenica da mnogo manje štete okolišu nego tzv. klasični, neobnovljivi izvori.

Zbog niskih razina emisije plinova koji potiču efekt staklenika imaju vrlo važnu ulogu u sprječavanju globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena koje stručnjaci smatraju glavnim svjetskim problemom u zaštiti okoliša. Stoga bi veće korištenje obnovljivih izvora Hrvatskoj trebalo omogućiti i ispunjavanje preuzetih obveza o smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova, želi li izbjeći visoke kazne. S druge strane, zasad je uz četiri izgrađene vjetroelektrane u Hrvatskoj realizirano samo još dvadesetak projekata korištenja obnovljivih izvora energije pa je njihov udjel u ukupnoj potrošnji električne energije, ako se ne računaju velike, uglavnom davno sagrađene hidroelektrane, tek oko dva posto, dakle gotovo zanemariv. Taj podatak čudi tim više kad se zna da naša zemlja, prema riječima stručnjaka, ima velike potencijale za korištenje takvih izvora energije od vjetra preko sunca do biomase i geotermalne energije te da im je javnost naklonjena. Veće korištenje obnovljivih izvora poboljšalo bi energetsku neovisnost Hrvatske, jer već uvozimo više od 50 posto primarne energije.

Stručnjaci upozoravaju da će se taj postotak, ako ne bude velikih otkrića nafte i plina te gradnje elektrana, ubrzano povećavati. Ističu i da bi njihovo veće korištenje donijelo snažan poticaj gospodarstvu, pokrenulo razvoj i inovacije, smanjilo uvoz i povećalo izvoz te omogućilo otvaranje tisuća radnih mjesta. Tako prof. dr. Neven Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje navodi da bi samo gradnja 100.000 solarnih kolektora otvorila 2000 radnih mjesta, a isto toliko dizalica topline koje koriste geotermalnu energiju donijela 1200 radnih mjesta. Zato Hrvatska želi do 2020. godine 20 posto energije u bruto neposrednoj potrošnji proizvoditi iz obnovljivih izvora, a prema nacionalnoj energetskoj strategiji do tada bismo trebali imati obnovljive izvore ukupne snage 1545 megavata, kažu u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva. Dakle, obnovljivi izvori bi nam, kako tvrde njihovi zagovornici, donijeli brojne energetske, ekološke i gospodarske koristi, ali ih unatoč tomu ne iskorištavamo dovoljno. S razlogom se nameće pitanje zašto? No, za bolje razumijevanje cijele priče treba poznavati i njezinu pozadinu jer sve, kao i obično, nije tako jednostavno kako se čini.

Obnovljivi izvori imaju i dva velika nedostatka u odnosu na klasične. Prvi je da su, uz sadašnji razvoj tehnologija, kažu stručnjaci, još uvijek znatno skuplji od neobnovljivih izvora. Zato je i Hrvatska, kako bi potaknula veće iskorištavanje obnovljivih izvora, prije nekoliko godina uvela prilično visoke državne poticaje. Subvencionira se korištenje tih izvora i time povećava njihova konkurentnost u odnosu na klasične izvore. To se provodi putem ugovora kojima se 12 godina jamči otkup sve proizvedene struje po dosta višoj cijeni od realne (različita je ovisno o vrsti obnovljivog izvora), a novac za to skuplja se iz posebnog dodatka na cijenu kilovatsata potrošene električne energije. To znači da bi veće korištenje obnovljivih izvora (nakon uvođenja državnih poticaja interes se, kao i u drugim zemljama, višestruko povećao) uvjetovalo i povećanje te naknade, a time i poskupljenje struje. Međutim, svaki pokušaj Vlade ili HEP-a da poveća cijenu električne energije izaziva prosvjede javnosti pa je pitanje kako bi potrošači reagirali na veći porast te naknade.

Drugi veliki nedostatak obnovljivih izvora je njihova nepouzdanost, jer ovise o ćudi prirode. Dok, na primjer, klasične elektrane mogu raditi stalno ili po potrebi, a mogu i uskladištiti svoje gorivo (plin, ugljen, loživo ulje, nuklearno gorivo, vodu u akumulacijskim jezerima), elektrane koje koriste snagu vjetra ili sunca ne mogu skladištiti energente pa mogu raditi samo kad ih ima dovoljno. Mnogi ne znaju ni da vjetroelektranama, prema riječima stručnjaka, ne odgovara vrlo jak vjetar jer se tada zaustavljaju kako bi se izbjegla oštećenja. Najviše im odgovara konstantni umjereni vjetar. Zbog te nepouzdanosti obnovljivih izvora u elektroenergetskom sustavu i, s druge strane, sigurne opskrbe potrošača uvijek treba biti dovoljno klasičnih elektrana.

Tako su stručnjaci Energetskog instituta Hrvoje Požar još prije nekoliko godina izračunali da se zasad na hrvatski elektroenergetski sustav mogu priključiti obnovljivi izvori ukupne snage oko 400 megavata, od čega je većina rezervirana za vjetroelektrane za čiju gradnju postoji najveći interes. No, kako bi se to ograničenje ublažilo ili uklonilo i osiguralo dovoljno bazične proizvodnje, planira se gradnja više velikih elektrana. Stoga ne iznenađuje da je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva nakon uvođenja poticaja prilično brzo bilo gotovo zatrpano s više od 700 zahtjeva za korištenje obnovljivih izvora, čija bi ukupna snaga bila gotovo dvostruko veća od snage svih postojećih HEP-ovih elektrana. Od toga je dosad obrađeno njih 512, pa investitori skupljaju dozvole ili već grade, a 25 ih već radi, kaže Darko Horvat, ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva. Dok su oni koji su se javili na vrijeme dobili potrebne suglasnosti, mnogi su zainteresirani ulagači, barem zasad, ostali bez njih zbog tehničkog ograničenja priključenja obnovljivih izvora na elektroenegetski sustav. Ipak, ni većina projekata koji su dobili zeleno svjetlo još nije gotova.

Neki investitori i dio stručnjaka te predstavnika udruga za zaštitu okoliša tvrde da ih usporavaju uglavnom administrativne poteškoće. Predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša Marijana Petir je nedavno upozorila da za gradnju energane na biomasu treba čak 50 dozvola, a za dobivanje građevinske dozvole pet godina. Međutim, Horvat tvrdi da su procedure već znatno ubrzane pa ističe projekte za koje su svi potrebni dokumenti dobiveni za najviše tri mjeseca. Napominje i da neki projekti nisu usklađeni s prostornim planovima koje mnoge jedinice lokalne samouprave zato intenzivno mijenjaju. Najavio je i da bi do kraja godine trebao biti donesen zakon o obnovljivim izvorima energije, a investitorima je obećao još veću pomoć pri ulaganjima u korištenje tih izvora.

Ukupna ulaganja u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj do 2020. procijenjena su na tri milijarde eura, čime bi se moglo otvoriti više tisuća novih radnih mjesta. Ali država, koja daje svoj prirodni resurs i financijski potiče njihovu gradnju, treba od toga nastojati izvući maksimalnu korist, ističu energetski stručnjaci. Kako se državni poticaji ne bi koristili za poticanje strane industrije i povećavanje zapošljavanja stranih umjesto domaćih radnika, predloženo je da se postrože uvjeti za njihovo dobivanje. Zasad ih, prema ranije donesenim propisima, u potpunosti dobivaju i vjetroelektrane u kojima je udjel domaće komponente veći od 60 posto, dok bi onima kojima je taj udjel 45 posto manji državni poticaji trebali biti umanjeni za samo 0,07 posto. No, kako smo neslužbeno doznali, poticaji dosad nisu umanjivani neovisno o udjelu domaće opreme. Zato ne čudi da su strani investitori silno zainteresirani za gradnju vjetroelektrana u Hrvatskoj. Problem je pak u tome što se pokazalo da strani ulagači gotovo sve potrebno za gradnju vjetroelektrana - uvoze.

Član uprave Končara Davor Mladina upozorio je na apsurd da neki investitori u vjetroelektrane uvoze čak i betonska postolja, kao da se ne mogu nabaviti u Hrvatskoj! A prof. dr. Stjepan Car, direktor Končar - Instituta za elektrotehniku, ističe da su razvoj domaće industrije i stjecanje preporuka nužnih za dobivanje poslova na tržištu otežani zbog oštre strane konkurencije i izvora financiranja koji često uvjetuju nabavu strane opreme. U takvim uvjetima korištenje obnovljivih izvora ne pridonosi gospodarskom razvoju Hrvatske niti novom zapošljavanju, upozorava Car. Stoga je istaknuti energetski stručnjak Marijan Kalea predložio da se poticaj dobije samo za vjetroelektrane koje imaju domaću komponentu veću od 60 posto, tim više što sve više domaćih tvrtki može uspješno sudjelovati u takvim projektima, a neke već proizvode i najsloženije dijelove.

Da je i hrvatska industrija zainteresirana za svoj dio tog velikog kolača, pokazuje primjer Končara. Ta će tvrtka, nakon što je u probni rad na Pometenom brdu u zaleđu Splita pušten prvi domaći vjetroagregat snage jedan megavat, instalirati i vjetroagregat snage 2,5 megavata te uz ulaganje od 80 milijuna kuna izgraditi cijelu vjetroelektranu koja će više od 75 posto biti domaći proizvod kako bi stekla reference za plasman vlastite tehnologije na domaće i strano tržište.

Predloženo postroženje uvjeta za dobivanje državnih poticaja Kalea argumentira sličnom europskom praksom te dobrom zaradom koje postojeći povoljni državni poticaji donose investitorima u vjetroelektrane. Neki drugi stručnjaci međutim navode da je smanjena isplativost ulaganja u gradnju vjetroelektrane, jer su porasli troškovi njihove gradnje, primjerice cijena kapitala i čelika, dugo se čeka na isporuku vjetroturbina... Napominju i da se tek nakon nekoliko godina može precizno procijeniti koliko sati vjetroelektrane godišnje rade, o čemu i ovisi njihova isplativost.

Registar projekata i vodič za investitore
Ministarstvo gospodarstva osnovalo je nedavno Registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača. "Rad registra pomogla je darovnica Globalnog ekološkog fonda i Svjetske banke - Projekta obnovljivih izvora energije, koji je proveden uz pomoć HBOR-a", kaže državna tajnica za energetiku Nataša Vujec. Dostupan je i na internetskoj stranici Ministarstva (www.mingorp.hr). Uz to, Ministarstvo gospodarstva pripremilo je vodič za investitore te otvorilo savjetovalište o obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti.

Britanci vrlo zainteresirani
I za nedavnog posjeta potpredsjednika Vlade Domagoja Ivana Miloševića Londonu, gdje ga je primio Lord Green od Hurstpierpointa, ministar trgovine i investicija, otvorila se tema ulaganja u obnovljive izvore energije. Još jedan Britanac, Alan Bailev, predsjednik odbora za održivo poslovanje, istaknuo je Hrvatsku kao poligon izvanredne prilike za britanske tvrtke. "Hrvatska ima značajna sredstva za poticanje razvoja održivih tehnologija, kako bi se izgradila u ekološki održivu ekonomiju. Ipak da bi postigli cilj trebaju pomoć industrije", kazao je Bailev i dodao da je zelena tehnologija idealna prilika za promjenu loše statistike o britanskim ulaganjima u Hrvatsku. O ulaganju u vjetroelektrane naveliko se razgovaralo na travanjskom investicijskom forumu Brovm Forum u Dubrovniku. Predstavnik General Electricsa potvrdio je da je tvrtka zainteresirana za projekte obnovljivih izvora energije u najširem smislu.

Od zamaha korištenja sunčeve energije i tisuće radnih mjesta
Zasad je u Hrvatskoj provedeno samo pet manjih fotonaponskih projekata ukupne snage 62 kilovata, dok se u svijetu ta grana energetike snažno razvija zadnjih godina. U tome prednjači Njemačka, ali se puno investira i u Češkoj gdje već radi 12.000 fotonaponskih sustava, a ove će godine, prema njihovim planovima, proraditi njih još 5000. Takav ubrzan razvoj investicija u korištenje sunčeve energije omogućilo je uvođenje relativno visoke zajamčene otkupne cijene za struju proizvedenu iz tih sustava, a postupno je padala i cijena njihove gradnje, objašnjava Tomaš Kuhta iz češkog veleposlanstva u Hrvatskoj.

Ministarstvu gospodarstva je do ožujka prijavljeno 220 projekata za korištenje sunčeve energije, od čega je odobreno 87. Među njima su i četiri projekta gradnje elektrana ukupne snage 170 megavata. Veće korištenje solarne energije, kao i ostalih obnovljivih izvora, za što Hrvatska ima velike potencijale, olakšat će pojednostavljivanje procedura za dobivanje suglasnosti i dozvola, znatno povećanje kvota, a do kraja godine trebao bi biti donesen i zakon o obnovljivim izvorima energije. Tome će, uz zajamčene subvencionirane otkupne cijene struje i stalni razvoj sve efikasnijih tehnologija, pridonijeti i poticanje investitora iz državnog proračuna, iz Fonda za zaštitu okoliša, regionalnih agencija i drugih izvora, napominje Igor Raguzin iz Ministarstva gospodarstva.

Dodatni velik poticaj bit će, nakon što Hrvatska uđe u EU, mogućnost financiranja takvih projekata iz europskih fondova. Zato ne čudi da se predviđa snažan rast investicija u obnovljive izvore energije pa u Ministarstvu očekuju da će već ove godine proraditi možda i dvostruko više takvih kapaciteta nego ukupno do sada. A Ljubomir Majdanžić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju, tvrdi dajji samo veće korištenje sunčeve energije za proizvodnju električne i toplinske energije u idućih 7-8 godina moglo otvoriti 6000 radnih mjesta.

I Dalekovod u zelenom sektoru
Tvrtka Dalekovod kroz proces restrukturiranja planira prodati imovinu koja nije vezana uz osnovnu djelatnost i posvetiti se poslovanju u zelenom sektoru. Odlučili su se prodati SkvOffice, uredsku zgradu od 70.000 četvornih metara, udjel u Spaladium Areni, kompleks u Velikoj Gorici te zemljište i halu u Veloj Luci čime namjeravaju skupiti 468 milijuna kuna. U ovoj godini kane investirati u gradnju vjetroelektrana ZD2 i 3 ukupne snage 36 megavata, u kojima imaju 50 posto vlasništva, a visina ukupne investicije iznosi 447 milijuna kuna.

U Velikoj Popini već je razvijen pogon snage 9,2 megavata. Ciklusom ulaganja Dalekovod će nastojati ispuniti cilj koji uključuje razvoj vjetroelektrana ukupne snage 120 megavata. I Viadukt se priprema za zeleno poduzetništvo, pa se na Skupštini glavnih dioničara tvrtke očekuje odluka o proširenju djelatnosti na stručne poslove zaštite okoliša.