U posljednje vrijeme mnogo se govori i piše o državnim poticajnim sredstvima za stambenu štednju. Na jednoj od posljednjih Vladinih sjednica, na kojoj se razmatralo smanjenje proračunskih izdataka, među ostalim, raspravljalo se i o mogućnosti ukidanja državnih poticajnih sredstava (DPS) za stambenu štednju.

Rezultat rasprave bio je smanjenje DPS-a od 750 kuna (tj. 15 posto od maksimalnoga godišnjeg iznosa štednje od 5000 kuna) na 500 kuna po svakom članu sustava - štediši.
Postavlja se pitanje učinkovitosti DPS-a u stvaranju nove vrijednosti, povećanju gospodarske aktivnosti i otvaranje novih radnih mjesta. Neki autori tvrde da je DPS neodrživ jer se poticajima koriste dobrostojeći građani koji su već stambeno zbrinuti i postižu veće prinose na štednju u odnosu na štednju u drugim financijskim institucijama. Drugi, koji znaju bit stambene štednje, s pravom tvrde da stambena štednja potiče razvoj gospodarstva, smanjuje današnju akutnu nezaposlenost u građevinskom sektoru i, što je najvažnije, višestruko se u gospodarskoj aktivnosti vraća u državni proračun.

Država kao dobra gospodarica Ako se doista u državni proračun u sklopu gospodarske aktivnosti na ime poreza i doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje višestruko vraća DPS, tad je država postupila kao dobra gospodarica - DPS-om je pokrenula gospodarstvo. Prema HUB-ovoj studiji iz 2009. država je 2008. uložila 206 milijuna kuna i stvorila novu vrijednost od 640 milijuna, a porezni je učinak bio 447 milijuna. Od mnogo poticajnih sredstava isplaćenih iz proračuna i procijenjenih na 8,9 milijardi kuna tijekom 2008. na DPS otpada 200 milijuna kuna, odnosno 2,2 posto. Na temelju tih podataka može se nedvojbeno zaključiti da se jedino DPS višestruko vraća u proračun i da od njegova smanjenje, a poglavito ukidanja, ima mnogo veću štete za gospodarski razvoj nego koristi.

Na temelju rasprave u javnim glasilima može se nedvojbeno zaključiti da pojedini sudionici u raspravi ne poznaju sustav stambene štednje i funkcioniranja stambenih štedionica. Tvrdnja ‘Socijalni transfer povećava nejednakost u društvu, slabi socijalnu koheziju te umanjuje potencijale gospodarskog razvoja. K tome, tim se proračunskim transferom, gdje se debelim guskama mažu vratovi, povećava proračunski manjak. Nije li apsurd da se država zadužuje u inozemstvu kako bi darivala bogate građane i jačala njihovu luksuznu potrošnju?' nije točna jer jer DPS stvorio novu vrijednost, 3,11 puta veću od isplaćenog DPS-a, a da je u proračun, zdravstveni i mirovinski fond uplaćeno 2,17 puta više od isplaćenog DPS-a.

Priljev novca za ravnotežu Priljev novca omogućuje uplata štednih uloga i otplata kredita. Masa za dodjelu zbroj je uplaćenih štednih uloga i stalna otplata dodijeljenih kredita. Odljev novac iz mase za dodjelu nastaje raskidom, odnosno istekom ugovora o štednji; isplatom ušteđevine nakon ugovorenog roka štediši koji se koristi namjenskim kreditom stambene štedionice i isplatom ugovorenoga kreditnog iznosa. Sustav je zatvoren i uravnotežen. Odnos između priljeva sredstava i dodijeljenih kredita mora biti u ravnoteži. Da bi sustav bio u ravnoteži, nuždan je priljev štednih uloga štediša koji štede do 60 mjeseci iako se neće kreditno zadužiti.

Stoga je nužno poticati štediše da u stambenoj štedionici štede dugoročno, na rok od 60 mjeseci, i da stalno obnavljaju ugovore o štednji i održavaju masu za dodjelu kredita. Štediše u stambenoj štedionici koji se kreditno ne zadužuju omogućuju stalno stvaranje mase za dodjelu najpovoljnijih kredita s fiksnom i najnižom kamatnom stopom na tržištu financijskih usluga. Cilj stambenih štediša jest transformacija varijabilnih kamatnih stopa u fiksne s pomoću DPS-a koji isplaćuje država i plasman prikupljene ušteđevine u stambene kredite građana s niskim kamatnim stopama. DPS koji se isplaćuje štedišama koji štede radi štednje ključni je element sustava, a ne anomalija, jer sustav štiti od vanjskih utjecaja.
U hrvatski sustav stambene štednje uključeno je 600 tisuća članova ili oko 14 posto populacije, a u slične sustave u državama Srednje Europe tri puta više članova. Zaključno, DPS je ulaganje po načelu dobroga gospodara. Povećanjem državnih poticajnih sredstava povećao bi se broj članova stambenih štedionica i masa za dodjelu namjenskih kredita, stvorila triput veća nova vrijednost i više nego udvostručio priljev u proračun i fondove mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, povećali tržište građevinskih usluga te zaposlenost u realnom gospodarstvu.