U trenutku kada se Međunarodni praznik rada slavio u Hrvatskoj tradicionalnom podjelom graha radnicima, a zapravo prije svih osiromašenim umirovljenicima, Čile je uz 1. maj slavio i tridesetu godišnjicu mirovinske reforme kojom je privatiziran državni mirovinski fond.

Čileansku reformu predvodio je danas već legendarni ministar rada i socijalne skrbi Jose Pinera, koji je kao arhitekt novog sustava čak u ustav ugradio odredbu da izdvajanja za mirovinu zauvijek ostaju privatna imovina svakog Čileanca.

Koliko je revolucionarni sustav mirovinske štednje u konzervativnim fondovima, koje država strogo regulira, bio uspješan pokazuje podatak o prosječnom prinosu od 9,23 posto. Radi usporedbe, hrvatski mirovinski fondovi u prvih su devet godina postojanja ostvarili 5,27 posto prinosa nominalno, odnosno kada se odbije inflacija 2,59 posto realno.

Razlika između hrvatskog sustava i čileanskog je doduše i visina uplata. Tako Čileanci u obveznu mirovinsku štednju moraju uplatiti 10 posto svojih prihoda, a u dobrovoljnu još do 10 posto, dok Hrvati u državni fond HZMO uplaćuju 10 posto plaće, a samo 5 posto u obvezne mirovinske fondove.

Kada je mirovinska reforma, za vrijeme vlade Ivice Račana, pokrenuta, plan je bio da će se izdvajanje za drugi stup, dakle u mirovinske fondove, povećavati svake godine za jedan postotni bod, dok se ne dosegne 10 posto. Međutim, ti planovi pali su u vodu s padom Račanove vlade.

Iako je vlada Jadranke Kosor među mjerama za ostvarenje svog "Programa gospodarskog oporavka" navela da će do prosinca 2010. godine osigurati postupni porast doprinosa za drugi stup, zatim priznavanje izdvajanja poslodavaca u 3. stup kao porezno priznati trošak, kao i smanjenje naknada za upravljanje u drugom stupu mirovinskog osiguranja, to obećanje je "pokopano" kao i mnoga druga na groblju zaborava neispunjenih Vladinih planova i mjera.

Zanimljivo je da i bogati Amerikanci zavide Čileu na mirovinskom sustavu. Još je 2005. godine novinar NYT-a izračunao: da je umjesto u američki Social Security isti novac uplaćivao u čileanske fondove, imao bi mirovinu od 58.000 dolara umjesto američkih 18.000 dolara godišnje. Od 'čileanaca' bi još dobio i jednokratnu uplatu od 223.000 dolara.

Tijekom 30 godina fondovi doduše nisu samo rasli već su ih pogodila i tri kraha na burzi, no prinosi dobrih godina ipak uvelike nadmašuju loše godine.