Dugo Ina nije zaradila u prvom tromjesečju više od milijardu kuna, no umjesto da takav rezultat potakne suvlasnike da ih zajednički proslave, a onda zbiju redove tražeći model za još bolje rezultate, oni su popravili dosadašnje rovove i krenuli u nove sukobe.

Tim više što se stvarni sukob, onaj u Siriji, svakodnevno rasplamsava, pa je sve neizvjesnija budućnost bušotine koja Ini mjesečno donosi 45 milijuna dolara, što bi tražilo pun angažman vodstva Ine, kao što bi to zahtjevala snažna prisutnost ruske konkurencije na regionalnom tržištu.Umjesto toga, čelništvo je snažno podijeljeno po nacionalnoj osnovi, a njihovi sukobi sve češće pune novinske stupce. Među posljednjima je onaj oko načina upravljanja kompanijom. Doista, sustav upravljanja Inom bitno je drukčiji od uobičajenih upravljačkih sustava u hrvatskim kompanijama. Za Hrvatsku je uobičajen dualistički model po kojem upravlja Uprava, a njen rad kontrolira Nadzorni odbor. U Ini, međutim, postoji i Odbor izvršnih direktora koji praktički vode kompaniju, no formalno je to tek pomoćno tijelo Uprave. To se pokazalo problematičnim kad Odbor nije dopustio zainteresiranim članovima Uprave da prisustvuju njihovoj sjednici, čime je dovedena u pitanje zakonitost ovakvog upravljačkog modela, ali je i ponukalo hrvatsku stranu da zatraži njegovu promjenu. No, iz tonova se moglo zaključiti da su Mađari na prepad uveli vlastiti model kojeg koriste u svim svojim tvrtkama i to baš kad su Hrvati "otišli po gablec". Zapravo im je takav način upravljanja dopustila hrvatska Vlada, a plavom kemijskom ga potvrdio njen tadašnji potpredsjednik Damir Polančec, potpisujući promjenu dioničkog ugovora. Tim izmjenama definirana su upravljačka prava i ona bi se opet mogla izmijeniti. No, za to je potreban dogovor oba suvlasnika. Da ugovor nije dobar za hrvatsku stranu vjerojatno je točno. No, omogućio ga je sam vrh izvršne vlasti pa bi bilo logično prozvati isti taj formalni vrh u kojem su još uvijek sljednici iste političke opcije. Konačno, s Mađarima koji su u hrvatsku naftnu kompaniju uložili preko 20 milijardi kuna u posljednjih sedam godina i uvelike su zaslužni za dobre rezultate kompanije i njen razvoj, treba ponovno sjesti i tretirati ih kao partnere, a ne kao neprijatelje.