Iako je OECD još 2000. godine predviđao da će bogate zemlje članice OECD-a, nasuprot zemljama u razvoju, do 2030. godine zadržati 60 posto udjela u svjetskoj ekonomiji, deset godina kasnije revizija je pokazala da se ekonomski poredak već preokrenuo pa OECD smatra da će zemlje u razvoju do 2030. godine držati 57 posto svjetske ekonomije.

Čak i tu brojku, temeljenu na ekonomskim pokazateljima koje je zacrtao preminuli ekonomist OECD-a Angus Maddison, današnji šef odjela financija OECD-a Andrew Mold dovodi u pitanje te tvrdi kako je realnije da će svjetska ekonomija biti podijeljena u omjeru 68 posto za zemlje u razvoju i samo 32 posto za 'bogate'.

Mold ističe da je još samo prije sedam godina, kada su postavljeni temelji prognoze, bilo nemoguće ispravno procijeniti koliko će se zemlje u razvoju gospodarski brzo razvijati. Dok je Maddison predviđao prosječni godišnji rast bogatih 2,33 posto, Mold to revidira na 1,81 posto. Istodobno dok Maddison predviđa rast 4,19 posto za zemlje u razvoju, Mold tvrdi da će rast gospodarstva prosječno biti i 4,56 posto. Motor zemalja u razvoju bit će Kina i Indija, ali, suprotno sadašnjem stanju, Indija bi trebala biti predvodnik svjetskog rasta s prosječnih 6 posto godišnje, a Kina zaostaje sa „samo“ 5,8 posto godišnje.

Bez obzira na taj disparitet, u 2030. BDP u državama u razvoju prema paritetu kupovne moći bit će samo 8504 dolara po stanovniku, a bogati će uživati 37.086 dolara po stanovniku, odnosno četiri puta više. Nerazmjer u broju stanovnika još se više povećava jer kod bogatih broj stanovnika raste 0,32 posto, a u državama u razvoju 1,08 posto. Upravo taj rast stanovništva pridonosi rastu gospodarstava u razvoju u apsolutnom iznosu, a taj pokazatelj u ekonomiji ima veliku težinu, posebno kad su u pitanju tržišni potencijal, potreba za sirovinama, potrošnja energije i sl.