Slovačka je u jesen 2008. bila ponosna što se izborila za pravo preuzeti zajedničku europsku valutu. Mnogi u toj zemlji su u euru vidjeli i stvar prestiža: konačno je malena Slovačka sa oko pet milijuna stanovnika, po gospodarskim pokazateljima prestigla zemlje koje su na Zapadu oduvijek važile kao favoriti i pokazala da je bolja i od Mađarske, Češke, Poljske...

I Hrvati su se dugo uspoređivali sa Slovacima: Hrvatska je geografski veća, Slovačka ima oko milijun stanovnika više usporedi s Hrvatskom, a iako je struktura gospodarstva nekad bila slična, po gospodarskim se rezultatima te dvije zemlje jedva mogu mjeriti. Slovačka je 2010. izvezla robe za gotovo 50 milijardi eura - Hrvatska jedva petinu tog iznosa. Još je veća razlika u vanjskotrgovinskoj bilanci: Hrvati su uvezli gotovo dvostruku vrijednost od onoga što su izvezli, dok je Slovačka bilanca - praktično izjednačena!

Zašto da siromašni pomažu bogatima?

Ali već kad su Slovaci brojali svoje prve eure u džepovima, već se na obzorju mogla vidjeti kriza u zoni eura. Čak ni trgovinska razmjena Slovačke se nakon uvođenja eura nije značajnije promijenila, ali mediji u Slovačkoj su brzo izračunali da će njihova zemlja, ovim trajnim fondom za stabilnost eura, morati pomoći Grčkoj - makar je mnogo siromašnija od te zemlje: prosječna plaća u Slovačkoj je tek trećina one u Grčkoj, mirovine u Grčkoj su čak četiri puta više nego u Slovačkoj.

Najgorljiviji protivnici takve "solidarnosti siromašnih prema bogatima" su okupljeni u stranci Sloboda i solidarnost Richarda Sulika. Njegova stranka je jedna od triju koju čini vladajuća koalicija, a još prije nekoliko mjeseci je optuživao europske zemlje koje imaju problema kako su se "neodgovorno ponašale s prihodima od poreza" i kako njegova stranka "neće ništa potpisati čime će se, na koncu, u Portugalu ili Grčkoj spiskati šest milijardi eura poreznih platiša Slovačke." Jer kad je riječ o državnom dugu Slovačke, on iznosi jedva četrdesetak posto BDP-a i po tom pokazatelju je Bratislava među "najzdravijim" zemljama Europske unije.

Neprihvatljiv kompromis

Zato Sulik dodaje i pitanje: a što ako Grčka ipak mora proglasiti stečaj? "Onda je od 110 milijardi eura 70% otišlo u vjetar - i ja ne želim biti taj koji će svojim biračima morati objašnjavati; 'žao mi je, ovo nije uspjelo'. Ipak, kako su parlamenti drugih zemalja zone eura prihvaćale EFSF (European Financial Stability Facility, Europski ustroj financijske stabilnosti ukupnog volumena 440 milijarde eura), Sulikova stranka je ponudila premijerki Iveti Radičovoj kompromis: stranka SiS će glasovati za europski fond na zasjedanju parlamenta u Bratislavi 11. ovog mjeseca, ali pod dva uvjeta.

Prvi jest da Slovačka ne bude stalna članica tog fonda i da zapravo ne bude trajnih europskih mehanizama koji će upravljati tim novcem, a drugi je još teži: da se konceptu EFSF-a pridruži zakonska mogućnost da postoji nacionalni veto za svaku potporu europskog fonda pojedinoj zemlji. Već ove subote (8.10.) je stigao i odgovor slovačke kršćansko-demokratske premijerke: ne može prihvatiti niti jedan od ta dva uvjeta. Prvi bi značio da Slovačka teži nekakvom "vlastitom" putu i naškodio bi ugledu Bratislave kako je solidan partner Europi, a drugi bi značio da i to pravo veta onda moraju prihvaćati baš sve članice euro-skupine da bi se on usvojio.

Česi sad "niti ne razmišljaju" o euru

Slovačka Stranka slobode i solidarnosti je objavila kako će ovaj vikend provesti "u razmišljanju" i kako se neće oglasiti prije ponedjeljka. Vlada Radičeve ima još jednu mogućnost: obratiti se oporbenim socijaldemokratima bivšeg premijera Roberta Fica. Oni su načelno spremni prihvatiti europski fond - ali to bi imalo i svoju, visoku cijenu: raspad koalicije i prijevremene izbore. Utoliko se smatra da Sulikova stranka razmišlja, što joj se više isplati: da ipak prihvati europski fond i ostane u vladajućoj koaliciji, ili da riskira pad vlade - i možda upravo zbog svog protivljenja osvoji više glasova na slijedećim izborima. Ali to je onda samo problem Slovačke - jer će EFSF biti usvojen.

A kad je riječ o iskustvu uvođenja eura, ova kriza je definitivno pokazala kako to nipošto nije neko čarobno sredstvo kojim se rješavaju svi domaći problemi - nego se lako pretvara i u dodatno opterećenje za državnu blagajnu. Tako su u Poljskoj i Mađarskoj sada sretni što su bili tako "spori", a češki premijer Petr Nečas je objavio kako njegova zemlja "niti ne razmišlja" o mogućem datumu kada bi i Češka uvela euro.