Financijske i dužničke krize u euro-zoni nadovezuju se jedna na drugu. Sve je počelo snažnom kreditnom aktivnošću na južnoj europskoj periferiji i u Irskoj. Trenutna kriza je postala moguća „zato što su banke previše lakomisleno davale kredite", kaže gospodarski stručnjak sa sveučilišta Oxford Clemens Fuest. Banke su morale imati premalo vlastitoga kapitala kao sigurnost. Zato bi, po Fuestovom mišljenju, trebalo temeljito reformirati financijski sustav.

Prvi koraci su već učinjeni. Paket reformi nazvan Basel III koji je izradio Odbor Banke za međunarodna financijska poravnanja ima za cilj prije svega povećanje vlastitoga kapitala banaka. Ali, oksfordski profesor Fuest smatra da to nije dovoljno. „Još nisu tako daleko da donesu odluku da se državne obveznice pokriju vlastitim kapitalom", kaže Fuest u razgovoru za Deutsche Welle.

Obnovljiva energija šansa za jug Europe

Dosad su državne obveznice smatrane investicijama bez rizika. Za kupovinu tih obveznica banke nisu morale i ne moraju deponirati nikakav vlastiti kapital. To je dovelo do napuhavanja državnih dugova.

Kako bi te dugove mogle vratiti zadužene zemlje moraju više izvoziti i stvoriti pozitivnu bilancu. Zato je potrebno jačanje konkurentnosti ugroženih zemalja. Predsjednik zastupničkoga kluba Zelenih u Njemačkom parlamentu Jürgen Trittin smatra da je to moguće primjerice jačanjem trans-europskih mreža za transport električne struje i plina. „Tu leži divovska šansa za zemlje juga, da stvarno stvaraju vrijednosti na području obnovljivih energija."

Jedni imaju deficit, drugi suficit

Prezadužene zemlje će zacijelo morati ostati bez nekih pogodnosti za stanovništvo kako bi bile konkurentnije. Ali, pogled ne smije biti koncentriran samo na prezadužene zemlje. Jer, uz deficite jednih pripadaju i pozitivne bilance drugih. I zbog tih velikih razlika je euro-zona dospjela u sadašnju tešku situaciju.

S obzirom da Njemačka ima pozitivnu bilancu s većinom prezaduženih zemalja i ona mora pridonijeti rješavanju problema, kaže Trittin: „Njemačka mora nešto poduzeti što će ukloniti njezinu izrazitu slabost unutarnje potražnje. U to pripadaju mjere kao što je uvođenje zakonske najniže dopuštene plaće." Ako se drugim zemljama propovijeda da plaće ne smiju jače rasti nego produktivnost, onda za Njemačku vrijedi obrnuto, kaže Trittin: „Plaće ne smiju trajno zaostajati za produktivnošću."

Harmonizacija porezne politike

Europska komisija namjerava u budućnosti pomno pratiti gospodarsku ravnotežu u euro-zoni i kažnjavati pretjerano zaduživanje. Za Trittina je to ispravan put: „Teško je zamisliti monetarnu uniju koja nije istovremeno i gospodarska unija." Njemačka u budućnosti ne može preuzeti ni jamstva za zemlje koje dospiju u poteškoće jer bi izravno i ciljano provodila porezni i regulacijski damping, kaže Trittin.

Time misli na Irsku koja je niskim porezima privlačila investicije. Po njegovom mišljenju bi harmonizacija porezne politike bila korak prema gospodarskoj uniji ili gospodarskoj vladi. Ali, ekonomist Fuest si ne može zamisliti takvu gospodarsku vladu dok ona ne može zabraniti državama prekomjerno zaduživanje.

Ograničenje zaduženja za sve?

Možda i ne bi morala intervenirati gospodarska vlada ako bi se sve zemlje držale pravila o zaduživanju kao Njemačka i ako bi sve u ustavima imale kočnicu za prekomjerno zaduživanje? Ali, Clemens Fuest ne vjeruje ni u to. Ograničavanje zaduživanja ne donosi ništa ako ga ne podupiru vlast i stanovništvo, kaže on. „Ako ljudi na jugu Europe imaju dojam da im se nameće njemačko ograničenje zaduživanja, oni će naći načina da to ograničenje prekrše", kaže Fuest.