Dok se Grčka bori s formiranjem vlade koja može provesti stroge mjere štednje, u Europi je sve po starom. Ona napravi par koraka naprijed prema rješavanju svoje fiskalne krize, a onda par koraka natrag. Istovremeno, Washington se nada da će najnoviji kongresni odbor za smanjenje deficita uspjeti u onome u čemu su drugi neslavno završili. Ovaj birokratski ciklus i petlja ponavljaju se mjesecima.

U iskušenju smo za to okriviti nemarne političare s obje strane Atlantika, što i ne bi bila prevelika pogreška. Međutim, to nije cijela priča. Činjenica je kako se veći dio industrijaliziranog svijeta zapetljao u teški ekonomski čvor. Nema jednostavnih rješenja koja bi brzo dobila odobrenje građana da su ih političari voljni iskušati. Većina glasača u ovim zemljama tek se mora pomiriti s poimanjem kako su samima sebi obećali beneficije koje si po trenutnoj stopi poreza ne mogu priuštiti. Njihova gospodarstva naime predugo bilježe prespor rast i ne mogu namiriti nadolazeći val umirovljenika."Sjedinjene Američke Države i Europa moraju donijeti teške odluke zbog dvije stvari - sporog rasta i starenja stanovništva", rekao je Barry Eichenhreen, ekonomisti pri Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju. "Izbor pred Europom još je teži od onoga pred kojim se nalazi Amerika jer su izgledi rasta ondje neizvjesniji." Do početka studenog, kad je grčki parlament napravio velik korak naprijed prema odobrenju europskog sporazuma kojim bi se smanjio dug te zemlje, pojavili su se neki razlozi za nadu. No, glavna dinamika nije se promijenila. Europa još nije ostavila postrani dovoljno novca za otplatu svojih dugovanja, a mnogi ekonomisti tvrde da Italija trenutno predstavlja najveći problem. Dok u SAD-u spomenuti kongresni odbor za deficit sporo napreduje, bogate zemlje suočene su s naglo rastućim potraživanjem sredstava iako ona rastu puno sporije nego prije. Uzrok sve većeg broja potraživanja je starenje stanovništva, a sredstva se usporeno gomilaju zbog usporavanja ekonomske ekspanzije u posljednjoj generaciji. Složena mješavina čimbenika, koja varira od zemlje do zemlje, usporila je rast, a tom usporavanju dodatno je pridonijela najgora financijska kriza i globalna recesija u posljednjih 17 godina. Zbog takve kombinacije Europa i SAD se bore s frustriranom populacijom pred kojom su još brojne daljnje žrtve. "To su vrlo teška moralna pitanja", smatra Benjamin Friedman, ekonomski povjesničar s Harvarda. "Zapravo govorimo o razini podrške za starije umirovljenike."

Kako je rekao Simon Tilford, glavni ekonomist Centra za europske reforme, znanstvene grupacije u Londonu: "Države će se naći pred još težim izborom." U SAD-u, rasprava se usredotočila na to trebaju li javne službe rasti kako stanovništvo stari i trebaju li bogati plaćati više poreza. U Europi se razgovara o tome treba li smanjiti broj zaposlenih u javnim službama, koji je mnogo više nego u Americi, i trebaju li dobrostojeće zemlje poput Njemačke pomagati siromašnijima poput Grčke i Italije, koje pate i od fiskalne neodgovornosti. Ova debata nije tek prazna predizborna parola s ciljem pridobivanja glasača. Ona propituje filozofske teme. "Zemlja je u jako lošem stanju i ljudi žele da kongres učini nešto po tom pitanju", rekao je senator Mitch McConnell iz Kentuckyja. "A mi se nimalo ne slažemo o tome što bismo trebali učiniti." Naravno, političari su se izložili opravdanim kritikama. McConnell i njegovi republikanci u Kongresu su blokirali prijedlog zakona o zapošljavanju kojega je predložio predsjednik Obama, a koji uživa podršku nezavisnih ekonomista. Također su propustili reći glasačima istinu o rezovima u vojsci i državnim socijalnim programima za starije što se od njih zahtijeva prema zakletvi o neuvođenju novih poreza. Demokrati su se zakleli da neće podići poreze za obitelji koje zarađuju manje od 250.000 dolara, što se čini nemoguće bez znatnijih rezova beneficija nego što su najavili i prikazali. Međutim, prema rezultatima anketa daje se naslutiti kako nema velike političke prednosti u objašnjavanju stvarnog stanja proračunske matematike. "Svi misle kako će se njihovim porezima financirati tuđa socijalna pomoć", objasnio je Eichengreen, "zbog čega ljudi pružaju još veći otpor navedenim rješenjima". Igrajući upravo na te osjećaje, predsjednički kandidati kako u SAD-u, tako i u Francuskoj, doimaju se neodlučnima bijesne glasače primorati na daljnju štednju i rezove.

SAD i Europa su među najbogatijim društvima koje je svijet ikada vidio, a koje ostvaruju koristi od kvalificirane radne snage, vladavine prava i političkih sloboda iz kojih često nastaju i gospodarske inovacije. Amerika također nastavlja ubirati plodove niskih kamatnih stopa, što je signal povjerenja tržišta obveznicama. Međutim, SAD i Europa suočene su s rizikom da će se njihovi problemi uhvatiti u začarani krug. Zbog ekonomske stagnacije glasači i zakonodavci mogli bi postati neskloni odabiranju težeg puta, a politička paraliza mogla bi dodatno pogoršati gospodarsko stanje uzrokovanjem novih financijskih prevrata. U članku objavljenom u najnovijem izdanju časpisa "The National Interest", Friedman je nazvao spomenuti problem "zamkom nerasta". Kratkoročno će ta zamka preuzeti oblik otpora prema hitnim mjerama, poput Njemačkog odbijanja spašavanja novih prezaduženih zemalja, zbog čega bi se deficit mogao povećati. "Središnji paradoks financijskih kriza jest da je ono što se čini pravednim i poštenim često suprotno od onoga što je potrebno za pravedan i pošten ishod", početkom ovog mjeseca rekao je američki ministar financija Timothy F. Geithner. U duljem roku, navedenu zamku će pojačati otpor prema višim porezima i smanjenim beneficijama nužnih za povratak financijske stabilnosti. Takav je otpor savršeno razumljiv, s obzirom na to koliko je bio slab rast osobnih prihoda, ali ne i održiv. Kako Europa u nadolazećim tjednima mora donijeti niz odluka o dugu, a rok američkog kongresnog panela za deficit je 23. studeni, u iskušenju sam iznijeti predviđanje da će zakonodavci konačno morati donijeti neke velike odluke. No, ako nam je povijest ikakav pokazatelj, mogli bi još jednom iznaći način kako ih odgoditi.