Netko drugi možda bi skrušeno tek primio na znanje da u Vladi s njim više ne računaju, pričekao bi istek mandata i pozdravno rekao neku od uobičajenih fraza: da je zasićen poslom, da je obavio svoju misiju, da slijedi nova razvojna faza koju valja prepustiti i novim ljudima... Mnogi bi dužnosnik na to pristao čak i ako bi "košaricu" dobio unatoč drukčijim prethodnim dogovorima, bez jasne argumentacije, ako bi mu se ona uručila lakonski telefonom, pa čak i s niže razine izvršne vlasti od ureda premijera. No, ne i guverner Hrvatske narodne banke.

Željko Rohatinski ne pristaje na razlaz u kojemu bi mu premijer na slušalicu šapnuo da s njim više ne računaju i potom mirno šmugnuo u svoju kolotečinu, računajući valjda da će ovaj do srpnja smišljati i suvisla objašnjenja sporazumnoga razlaza. Guverner je premijeru, ali i "političarskim" profilima općenito očito nedokučiv, vjerojatno i kompliciran. Nema čak problema ni s tim da glasno kaže kako je odbačen od vladajuće garniture. Što baš i nije ugodno priznati. To više što bi uoči redovna isteka 12-godišnjega guvernerskog mandata mnogi možda rekli kako je osvježenje u vrhu središnje banke možda i poželjno, i što je unatrag godinu dana zbog koketiranja s politikom i sporne epizode s otkupom obiteljske kuće medijski ipak prestao biti nedodirljiv. Rohatinski je toga zasigurno svjestan i utoliko je njegov iznenađujući istup teško pripisati želji da ispadne žrtvom, ili nemogućnosti da zatomi povrijeđeni ego. To bi bili znaci slabosti. A on je ipak "fajter" koji se ne boji ni udaraca u profesionalnom ringu. Za to je potrebno samopouzdanje u vlastitu snagu. Uz kombinaciju profesionalne strasti i kompetencija kakve su na visokim javnim funkcijama i političkoj sceni u nas, na žalost, rijetke, u njegovu slučaju treba dodati značajnu podršku i povjerenje koje uživa u domaćoj javnosti, kao i međunarodna priznanja. Medijska prašina na njega se lijepi. Prašina koju je podigao (i) posljednji mu istup u cijeloj je priči o skoroj promjeni na vrhu HNB-a stavila naglasak upravo na stil i nemuštosti u izboru novoga guvernera. A premda iz perspektive zemlje u prilično dubokoj recesiji nameće i pitanje bi li to moglo značiti i neželjene posljedice na rad same monetarne vlasti, opasni eksperimenti na tom području danas se ipak ne čine realnom prijetnjom.