Iako među ekonomistima traju prijepori treba li u recesiji uopće težiti uravnoteženom proračunu države, primjer Švedske, za čiju je ekonomsku politiku trenutno odgovoran nekonvencionalan ministar financija Anders Borg, dokazuje da se može i štediti i ostvarivati rekordan rast gospodarstva.

Borg je tijekom godišnjeg sastanka MMF-a, koji je za njega protekao u najrelaksiranijoj atmosferi od početka krize, pojasnio Foreignpolicy.com-u da iz stope rasta BDP-a od 7,2 posto stoje tri preduvjeta. Prvi je loše iskustvo, drugi sreća, a treći su dobro odabrane politike.

Borg tvrdi da je aktualna švedska vlada u naslijeđe dobile loše iskustvo građana s visokim deficitom u 90-tim godinama zbog kojeg su lošije živjeli mnogi, pa danas ne treba uvjeravati Šveđane u potrebu uravnoteženog proračuna jer ga već podržava 98 posto birača.

Borg nadalje tvrdi da je Švedska imala sreću što zbog orijentacije gospodarstva na proizvodnju koja je kombinacija visoke tehnologije i čelika, koja je stjecajem okolnosti na današnjem globalnom tržištu vrlo tražena jer gospodarstva, koja kupuju takvu robu rastu po stopama od preko 7 posto.

Treći razlog za uspjeh su strukturne reforme koje je Švedska poduzela na vrijeme, prije krize. Švedska se 2006. odlučila na smanjenje poreza, reformu mirovinskog sustava i veliko restrukturiranje sustava prava za nezaposlene. Zbog tih reformi strah da će proračun podbaciti 4 posto tijekom krize nije se ostvario jer su troškovi već bili uravnoteženi s prihodima.

Borg međutim upozorava da je oporavak u Europi vrlo nejednak te da su s jedne strane sjeverne države s rastom od oko 5 posto. Tu nije samo Švedska već i Estonija, Poljska, Finska, a posebno Njemačka. S druge strane nalaze se mediteranske države zbog kojih ECB i dalje mora držati niske kamatne stope.