U važnim prigodama miljenica fotoaparata Gisele Bündchen nosi dijamante kuće Van Cleef & Arpels. Djevojka s naslovnice Shalom Harlow kiti se karatima Harryja Winstona, a Madonna svoj vrat krasi Cartierovim svjetlucavim nakitom.

No nijedna od njih taj nakit nije kupila, već su ove poznate dame za gala večeru Instituta kostimografije održanom u svibnju u muzeju Metropolitan u New Yorku te sjajne niske posudile. Međutim, nakit Laurencea Graffa, vjerojatno najvećeg prodavača sjajnih kamenčića, rijetko se na kojoj dami mogao vidjeti. "Ako netko nosi Graffov nakit, znači da ga je kupio", kaže Henri Barguirdjian, voditelj prodaje nakita Laurenca Graffa za američko tržište. "Ako u komad nakita uložite milijun dolara, to je jako velika svota. Zar biste nekoj manekenkici dali da ga nosi?" Maloprodaja Graffovih dijamanata tek je djelić carstva koji se širi od luksuznih londonskih trgovina preko mračnih rudnika dijamanata u južnoj Africi do brusionica u belgijskom Antwerpenu i šire. Ispod ureda tvrtke Graff u Ulici Albemarle šire se brojne radionice u kojima čak 170 radnika svakodnevno proizvodi nakit koji se prodaje diljem svijeta. Graff se širi i na Kinu, gdje svake godine raste broj milijardera, a Kina se po toj brojci prometnula na drugo mjesto u svijetu, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država."Više prodajemo novim bogatašima nego starim", kaže Graff. Dosad je prodao puno većih komada, kao što je bijeli dijamant Magnificence od 244 karata te Maharaja, žuti dijamant od 78 karata. Tvrtka Graff Diamonds našla se na novinskim naslovnicama 2009. godine kad su kradljivci iz njihove trgovine na Mayfairu ukrali nakit vrijedan 65 milijuna dolara. Krivci za najveću krađu dijamanata u britanskoj povijesti ni dan danas nisu pronađeni.

Danas u Graffovoj ponudi možete naći ogrlicu od 26 dijamanata izrezanih od nebrušenog dijamanta Lesotho Promise od 603 karata, koji je Graff za 12,4 milijuna dolara kupio u rudniku Letseng u Lesotu. Ogrlica danas vrijedi preko 60 milijuna dolara. U protekle je tri godine Graff potrošio preko 100 milijuna dolara na kupnju četiri dijamanta. "Zaradit ću tako što ću kupovati nebrušene dijamante, rezati ih, polirati i postići veću tržišnu cijenu", kaže. Graff ima 32 trgovine diljem svijeta i vlasnik je 12,4 posto udjela u tvrtki Gem Diamonds, koja se bavi iskapanjem rudnika. Vlasnik je 51 posto udjela South African Diamond Corporation, koja reže i polira dijamante, te zapošljava 520 ljudi u Johannesburgu, Antwerpenu, Mauricijusu i u Botsvani. Njegovi su kupci Oprah Winfrey, Arnold Schwarzenegger, Denzel Washington, Victoria Beckham i Danielle Steel, no "poznati i slavni ne kupuju veće komade", kaže sedamdesettrogodišnji Graff. "Nemaju oni toliko novca."Ali zato novca sve više imaju Kinezi. Stručnjaci se slažu da glad Kineza za dijamantima sve više raste. Graff ima tri trgovine u istočnoj Aziji, a planira uskoro otvoriti jednu u središnjem dijelu Kine te jednu na Tajvanu. No nije jedini. Konkurencija je vrlo oštra. DeBeers u Kini ima dvije trgovine, a do kraja godine otvorit će još tri; Tiffany & Company u Kini ima petnaest trgovina, a u planu je i proširenje. Dok sjedi u svojoj elegantnoj trgovini na Manhattanu, Graff se hvali da mu je 2010. bila dobra godina.

Tvrtke su mu, kaže, utržile gotovo milijardu dolara, a čak 437 milijuna dolara prodaje ostvario je maloprodajni lanac Graff Diamonds, od čega je čiste dobiti bilo oko 64 milijuna dolara. Osim South African Diamond Corporationa, vlasnik je udjela u Diamond Worksu, tvrtki koja se bavi veleprodajom dijamanata. Te su dvije tvrtke pod krovnim vlasništvom holdinga AE, a sjedišta im se nalaze u takozvanim poreznim oazama. Te su tvrtke samo u posljednjih godinu dana ostvarile 550 milijuna prihoda, ali zarada je, kaže, znatno manja nego u maloprodajnom poslovanju. Nije htio objasniti zašto. U svakom pogledu vrlo unosno posluje. Londonski Sunday Times 2010. godine procijenio mu je bogatstvo na 3,2 milijarde dolara. Prije 11 godina iz Velike se Britanije odselio u Švicarsku gdje je porez na dohodak znatno niži. Taj je sin židovskih doseljenika iz istočne Europe odrastao u siromašnom londonskom East Endu. "Od malena sam znao za Black Lion Yard, gdje su židovi kupovali dijamante", prisjeća se. Ljudi su, kaže, novac željeli uložiti u nešto sigurno. "A tako je i danas", kaže. "Kad se ljudi zabrinu da njihov novac gubi na vrijednosti, žele ulagati u ono čemu vrijednost samo može rasti, a to je tiha imovina koju možete spremiti u džep jer sutra sve može poći po zlu."