Vladajućem HDZ-u na dušu se može staviti gomila prigovora, od problema njihovoga bivšeg vodstva u razlikovanju državnog novca od osobnog imetka, neaktivne gospodarske politike bez rezultata, do nevoljkosti za poduzimanje bilo kakvih reformi, ali jedno im se mora priznati - majstori su „vladanja", u onom najbizantskijem smislu koji ta riječ može pretrpjeti, i nema im premca na ovim prostorima.

U sposobnosti nagovaranja na svoju stranu za trgovinu spremnih zastupnika oporba mu ne može parirati ni u svojim najboljim danima. Kada su HDZ-ovci osobno zainteresirani, kao u slučaju izglasavanja imuniteta od kaznenog progona iz Srbije Vladimiru Šeksu i, još važnije, skidanja imuniteta najmrskijem im zastupniku Željku Jovanoviću, tada se prednost na strani HDZ-a mjeri svjetlosnim godinama, a ne običnim rukama u Saboru. Pritom ne treba zanemariti ni činjenicu da ih je 'krivo' prezime Jovanovića dodatno motiviralo da se iskažu u poslu.

A koji je posao u pitanju? Riječ je o političkoj trgovini, i to ne onoj legitimnoj u kojoj se javnosti prezentira kompromis o kojem su se usuglasili politički partneri, već onoj u kojoj su zastupnici pristali sudjelovati u HDZ-ovu udaru na Jovanovića za neke nama nepoznate ustupke i koncesije. Ti ustupci postaju posebno opasni kada znamo da su HDZ-u asistirali Ivan Čehok, koji je na slobodi samo zato što mu je mama založila kuću, te njihov Berislav Rončević, koji se još nada da će mu nepravomoćna presuda nekim čudom pasti prije nego što se mora javiti na odsluženje kazne. Što su li samo s tima i takvima trgovali Andrija Hebrang i pravosudna siva eminencija Vladimir Šeks da si osiguraju potrebnih 77 ruku? Strah nas je i pomisliti!

Sve se napokon svodi na pouku na koju nas je upozorio SDP-ov Zvonimir Mršić. On je javnost i posebno sve birače upozorio na sljedeće: ako Kukuriku koalicija samostalno ne osvoji 77 mandata i nakon izbora počne trgovina, po uzoru na onu 2007., kada je Ivo Sanader pokazao kako se to radi, to može završiti samo na jedan način - HDZ će zadržati vlast. Da Kukuriku koaliciji zatreba samo jedna ruka za formiranje većine, a HDZ-u recimo 35, Mršić se kladi na HDZ, a ne na Zoran Milanovića. Vjerojatno je to blef upotrijebljen kako bi se birače mobiliziralo strahom od ostanka HDZ-a na vlast, ali tko je od nas spreman zanemariti taj blef?