Mišljenje da novac ne može kupiti sreću prilično je uvriježeno, posebice među Europljanima. No, prema Easterlin paradoksu, ključnom konceptu koji mjeri koliko ekonomsko stanje utječe na našu sreću, siromašni se ne osjećaju siromašnima zato što nemaju novca nego zato što se nalaze na samom dnu ekonomskog poretka.

Pokazalo se da na korelaciju između bogatstva i sreće, odnosno na osjećaj zadovoljstva, utječu i kulturološke razlike. Zapadni Europljani i sjeverni Amerikanci prilično su slični, dok su Azijci u odnosu na dohodak manje, a Skandinavci više zadovoljni.

Zanimljivo je da stanovnici Hong Konga i Danske imaju iste prihode, ali na ljestvici od jedan do deset prosječno zadovoljstvo životom u Hong Kongu je 5,5, a u Danskoj 8.

Latinoamerikanci su općenito najradosniji narod, stanovnici zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza najnesretniji, a najtužnije mjesto na svijetu je Bugarska, čije je zadovoljstvo životom proporcionalno dohotku.