Na pitanje ima li Hrvatska prostora za povećanje stope doprinosa ekonomisti nemaju jednoznačan odgovor. Dr.sc. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije tvrdi da poslodavci ne bi bili zainteresirani za zapošljavanje radnika u službenom gospodarstvu ako bi stopa doprinosa bila puno viša od sadašnjih 20 posto.

U raspravi na prvom okruglom stolu projekta Analiza mirovinskog sustava, kojeg organiziraju časopis Banka i Institut za javne financije, dr.sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica RIF-a, usporedila je udio socijalnih prihoda u strukturi proračunskih prihoda u državama OECD-a, u članicama EU i u Hrvatskoj. Utvrdila je da socijalni doprinosi u Hrvatskoj čine puno veći udio u proračunskim prihodima u odnosu na najrazvijenije države svijeta. Dakle, teret su gospodarstvu. Ipak, Hrvatska u regiji nema najveće stope mirovinskog doprinosa pa ne stoji tvrdnja da su smetnja privlačenju stranog kapitala.

Iz dosadašnjih najava Vlade o promjenama u mirovinskom sustavu sindikati su zaključili kako neće biti povećanja ukupne stope doprinosa već da će slijediti preraspodjela u korist drugog stupa, što je za njih neprihvatljivo.

Ana Milićević Pezelj (SSSH) odbacila je prigovore da sindikati u Hrvatskoj priželjkuju mađarski scenarij - ukidanje drugog stupa. Kazala je da bi prije svega trebalo dobro pospremiti prvi stup, a mirovinski sustav oblikovati tako da osigurava sigurne i dostatne prihode u starijoj dobi.

Iako je svima jasno da je jačanje drugog stupa vrlo vjerojatno, nema ni približno ujednačenog stava o tome u kojem roku i opsegu bi to trebalo napraviti. Vlada je najneodređenija. Njen predstavnik na okruglom stolu, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Krešmir Rožman, najavio je postupno povećanje doprinosa za drugi stup jer "povećanje od samo 1 pp donosi trošak od milijardu kuna na godinu".

Damir Grbavac, predsjednik Uprave Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda, u ime financijske industrije iznio je i stope i rokove. Predlaže povećanje izdvajanja u drugi stup s 5 na 10 posto tijekom sljedećih sedam godina.

Radikalno ili ništa

Radikalne promjene zagovara ekonomistica Zuber: "Moji izračuni pokazuju da će, ako se nešto u sustavu osiguranja drugog stupa radikalno, ali doista radikalno, ne promijeni, stopa zamjene za te osiguranike biti značajno manja od onih koji sada ostvaruju mirovinu samo iz prvog stupa." Jednostavnije, ako sve ostane kao sad, mirovine budućih generacija bit će sve niže i niže.

Matematika je nemilosrdna. Oko 400.000 osoba u Hrvatskoj prima otprilike minimalnu plaću, oko 2700 do 2800 kuna. Pet posto od tog iznosa je gotovo 20 eura mjesečno ili 240 eura godišnje. Ako netko štedi 30 godina po 240 eura, to je oko 7000 eura.

"Neka kapitalizacija udvostruči taj iznos, ali što će žena koja ima 60 godina i odlazi u mirovinu s ušteđenih 15.000 eura, a očekuje se da će živjeti do 83. godine, dakle da će 23 godine primati mirovinu. Nema tu matematike koja može isplatiti visoku mirovinu", kaže Zuber i naglašava kako država ne može biti amnestirana od odgovornosti za sve osiguranike drugog stupa, a ne samo za one koji su dobrovoljno izabrali individualiziranu štednju, o čemu se u posljednje vrijeme mnogo govori.

Za generaciju koja je dobrovoljno izabrala drugi stup sve je izvjesnije da će moći izabrati mirovinu samo iz prvog stupa, ako je ona za njih povoljnija, a problemi svih ostalih guraju se pod tepih. Da stvar bude gora svaki peti mirovinski račun 2007. godine nije bio aktivan, što znači da više od tri mjeseca nije uplaćena ni lipa doprinosa.

Kako je bilo poslije toga, nakon izbijanja krize, nemamo pouzdanih podataka, ali se može pretpostaviti da je stanje još lošije.