Nakon rasta u ožujku, prosječna neto plaća u travnju je ponovno zabilježila pad na mjesečnoj razini. Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna je neto plaća u travnju iznosila 5.396 kuna, što je nominalno 84 kune ili 1,5% manje nego u ožujku. Na godišnjoj razini neto plaća nastavlja bilježiti nominalne stope rasta (+2,9%), što je i dalje uglavnom posljedica ukidanja kriznog poreza na plaće, mirovine i ostala primanja, koji se obračunavao na iznos neto plaće, te promjena u sustavu poreza na dohodak. Nakon četiri uzastopna mjeseca u kojima je ostvarivan realni godišnji pad prosječne neto plaće (nominalna stopa rasta korigirana za stopu inflacije), u travnju je zabilježen rast od 0,5 posto.

Kao i kod neto plaće, i prosječna je bruto plaća u travnju zabilježila pad u odnosu na ožujak. U spomenutom mjesecu prosječna bruto plaća je iznosila 7.750 kune, što je 144 kune (ili 1,8%) više nego u ožujku. Na godišnjoj razini nominalni je rast osjetno manji nego kod neto plaća (+1,9%). Naime, budući da se posebni porez na plaće, mirovine i ostala primanja obračunavao na iznos neto plaće, pozitivan doprinos na bruto plaće s te je strane izostao. S obzirom da je godišnja stopa inflacije u travnju iznosila 2,4%, bruto plaće su realno pale za 0,6% godišnje.

Zemlje Srednje i Istočne Europe uglavnom bilježe nominalni godišnji rast bruto plaća. Bruto plaće u Hrvatskoj su približne onima u Češkoj, a više su jedino u Sloveniji. Međutim, i razina cijena u Hrvatskoj znatno je viša nego u ostalim zemljama regije, izuzev Slovenije. Među zemljama Europske unije prosječna bruto plaća najniža je u Bugarskoj, gdje iznosi oko 350 eura. Provedene promjene u sustavu oporezivanja dohotka i ukidanje ''kriznog poreza'' najviše su utjecali na nominalni godišnji rast neto dohotka građana, a tako će ostati i u sljedećim mjesecima.

U cijeloj 2011. godini očekujemo blage prosječne nominalne stope rasta pa će realna promjena isplaćene prosječne neto plaće, uz očekivanu prosječnu stopu inflacije od 3%, biti blago negativna. Uz stagnaciju plaća, slabo tržište rada (malu zaposlenost i visoku nezaposlenost) te visoku razinu pesimizma, potrošnja stanovništva je ograničena.