Prema statističkim podacima Hrvatske narodne banke (HNB), ukupna izravna ulaganja Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatsku od 1993. do 2010. godine ulaganja u našu zemlju, iznose skromnih 115,2 milijuna eura. Takva razina SAD stavlja tek na 20. mjesto na ukupnoj ulagačkoj rang-ljestvici.

Međutim, ta statistika ne uključuje neka od velikih ulaganja koja je realizirala američka poslovna scena preko svojih europskih ili podružnica u drugim zemljama, kao što je Barr Pharmacuticalsovo preuzimanje hrvatske farmaceutske kuće Pliva na jesen 2006. godine. Ta je transakcija obavljena preko Barrove nizozemske podružnice, pa je tako i u središnjoj banci u toj godini unesena u registar kao nizozemsko ulaganje. A Barrovo preuzimanje Plive bila je transakcija od oko dvije i pol milijarde dolara. Nešto kasnije, potkraj 2008. godine, izraelski proizvođač generičkih lijekova Teva Pharmaceutical Industries preuzima svoga američkoga konkurenta Barra, čijom akvizicijom postaje i većinski vlasnik Plive. No Barrov dolazak bio je ipak prijeloman za povećanje interesa američkih ulagača za Hrvatsku u idućim godinama. Među većim američkim ulaganjima koja su uslijedila u Hrvatskoj svakako je sisačka željezara. Nakon povlačenja ruskog Mečelja, gotovo ugaslu željezaru preuzima teksaški Commercial Metals Company, a od 2007. CMC je u sisačku valjaonicu uložio više od 200 milijuna dolara u obnovu pogona i gradnju novog postrojenja valjaonice bešavnih cijevi. Zahvaljujući toj investiciji osiguran je posao za više od tisuću radnika, a sisačka tvrtka u kratkom razdoblju ušla je u krug najvećih hrvatskih izvoznika na američko tržište.

Ulaganja u Sisak
U Sisak je s oko 30 milijuna dolara ušla i investicija u osnivanje tvornice za proizvodnju mirkočipova Applied Ceramics. Tvornica je stigla u sisačku Južnu zonu početkom godine, s radom je počela 2007. godine, a specijalizirana je za proizvodnju poluvodiča od silicija, kvarca, safira i keramike. Cjelokupan plasman namijenjen je za vodeća imena svjetske IT industrije, od Intela, IBM-a preko Sonyja, Samsunga i Toshibe do Boscha. Investiciju je ostvario Matt Darko Sertić, Amerikanac podrijetlom iz Sisaka, koji je većinski vlasnik matične tvrtke Applied Ceramics Fremon u Kaliforniji. Oko 30 milijuna dolara vrijedna je i investicija Leggett & Platta, multinacionalne kompanije za proizvodnju žičanih jezgri za madrace i drugi namještaj, koji na čakovečkom području, u poslovnoj zoni u Prelogu, gradi novu tvornicu madraca na 4000 četvornih metara.

Tvrtka inače godinama uspješno posluje na hrvatskom području. Pored tih većih investicijskih projekata američke tvrtke sve su prisutnije u Hrvatskoj, a prema dostupnim podacima ukupno ih 60 posluje preko svojih europskih podružnica u Hrvatskoj. Do Barrova dolaska broj američkih investicijskih i poslovnih projekata u Hrvatskoj nije bio velik, a najveći projekt iz tog vremena svakako je gradnja 145 km dionice autoceste Zagreb - Split koju je u nešto više od šest godina realizirala američka građevinska kompanija Bechtel. S Bechtelom je ugovor o gradnji autoceste potpisala hrvatska Vlada 1998. godine, a vrijednost okvirnog ugovora iznosila je gotovo milijardu dolara, s tim da je obuhvaćala i gradnju dionice Zagreb - Sisak, koja nije realizirana. Do 2005., kada se američki građevinar povukao iz Hrvatske, za Bechtel je radilo oko pet i pol tisuća zaposlenika.

Dolazak Enrona
Osim Bechtela godinama se u Hrvatsku lobiralo i za ulazak Enrona, ali neuspješno. S Enronom je 1996. sklopljen sporazum za gradnju Termoelektrane Jertovec, a 1999. su HEP i Enron parafirali ugovor o preuzimanju električne energije kojim je dogovorena gradnja plinske termoelektrane kapaciteta 240 megavata, a cjelokupni se posao procjenjivao na oko 1,2 milijarde dolara. Enronova savjetnica Zdenka Gast tvrdila je da će taj posao u Hrvatsku privući i druge američke ulagače, no početkom 2000. ugovori su raskinuti, a suradnja svedena na kupoprodaju električne energije. Prije Barrova dolaska velik fokus usmjeravan je i na animiranje američkih Hrvata da investiraju u Hrvatsku. U SAD-u, prema procjenama, ima oko milijun iseljenih Hrvata i njihovih potomaka, a Vlada Ive Sanadera čak je organizirala i misiju "Grupa 100" u Clevelandu kako bi ih pozvala da svojim primjerom potaknu ulaganja u domovinu. No iseljenički kapital ipak nije pokrenut i nijedan novi projekt nakon tog skupa nije realiziran.

Vojna industrija
Među rijetkima uspješnim poduzetnicima hrvatskih korijena u SAD-u koji se odvažio ulagati u Hrvatsku bio je Steve Bubalo. Njegova je tvrtka jedna od vodećih kalifornijskih građevinskih tvrtki, a s ulaganjima u Hrvatsku započeo je još 1993. kada postaje dioničar Dalmatinske banke. Poslije investira u preuzimanje splitskih građevinskih tvrtki Bumes, Crocal i Geoprojekt, a ulaganja je usmjerio i u gradnju Lacusa, vrličke punionice vode na izvoru rijeke Cetine. Najuspješnija Bubalova investicija bila je kupnja poljoprivrednog dobra Vrana pokraj Biograda te razvoj proizvodnje jaja. Posljednjih pak godina uz farmaceutsku industriju, koja dominira u hrvatskom izvozu u SAD, okrenutost hrvatskoga gospodarstva prema američkom tržištu postaje sve veća i u nekim drugim segmentima, posebice u vojnoj industriji. Lani je zagrebački Dok-ing isporučio novih šest strojeva za razminiranje, a suradnja se nastavlja, dok je karlovački HS Produkt uspio plasirati svoj poluautomatski pištolj HS2000, koji je postao apsolutni hit na američkom tržištu, pa čak i dio službenog arsenala američkog FBI-a. Ulazak u Nato te sve bolji politički odnosi Hrvatske i SAD-a, za koje je Hrvatska evidentno ključni oslonac u regiji, uistinu budi optimizam.

Robna razmjena Hrvatske i SAD-a
Hrvatska u SAD izvozi lijekove
Nakon što je 2008. dosegnula rekordnu razinu od gotovo 976 milijuna dolara, robna razmjena između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država u uvjetima gospodarske iscrpljenosti još se sporo oporavlja. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, hrvatski se izvoz u usporedbi s najvišim ostvarenjem iz 2008. od 350 milijuna dolara godinu kasnije sveo na 236 milijuna dolara, ali je uz gotovo 25-postotni porast na 294 milijuna dolara u 2010. bio ispod razine iz 2008. godine. Uvoz je istodobno sa 625 milijuna srezan na 539 milijuna dolara, ali je lani iz SAD-a uvezeno roba u još manjoj vrijednosti, 432 milijuna dolara. Hrvatska posljednjih 20 godina nijednom nije na godišnjoj razini imala pozitivan saldo robne razmjene sa SAD-om, a najniža razina deficita posljednjih godina zabilježena je 2006. kada je minus iznosio 39,7 milijuna dolara. Glavni hrvatski izvozni proizvod na američko tržište su lijekovi. Lani su lijekovi činili čak trećinu ukupnog izvoza u SAD, 92,5 milijuna dolara. Najveći dio tog plasmana odnosi se na Plivu. Drugi po važnosti izvozni artikl su pištolji.

Agrokor i Podravka
Lani ih je izvezeno u vrijednosti 48 milijuna dolara, a glavni izvoznik je karlovačka tvrtka HS Produkt. Bešavne cijevi i šuplji profili od željeza ili čelika treći su po vrijednosti izvozni proizvod, a plasira ga sisačka CMC Željezara koja je prošle godine plasirala gotovo 32 milijuna dolara svojih cijevi u SAD. Među važnije izvozne robe iz Hrvatske ubrajaju se i draguljarski predmeti. Zanimljivo je i da su izvoz umaka i Podravkine Vegete, kao i vode, u čemu prednjači Agorokor s Janom, po lanjskom rezultatu iznad izvoza jahti i drugih plovila, kojih je izvezeno u vrijednosti 3,5 milijuna dolara.