«Ne vidim ništa što bi u ovom trenutku moglo spriječiti investitore u pohodu na granicu od 100 dolara po barelu», riječi su jednog od fond managera koji je, jednako kao i većina aktera na tržištu, odlučan u nakani da se uključi u licitaciju, demonstrirajući čvrsto uvjerenje kako je probijanje ključne psihološke razine sada već samo pitanje dana. Čime se zapravo ambicije trgovaca, uobličene u agresivne strategije akumulacije novih pozicija, pretvaraju u «samo- ispunjavajuće proročanstvo».
Sukladno onoj narodnoj - ako nešto doista jako želite, to bi vam se moglo i ostvariti. A dobar dio investitora, uzimajući u obzir iznimno povoljne okolnosti koje im nedvojbeno idu na ruku, evidentno želi sudjelovati u stvaranju povijesti, pružajući svoj obol u nastojanjima da kulminaciju pozitivnog trenda cijena sirove nafte dovedu u troznamenkaste okvire.
No to bi u ovom trenutku bio tek svojevrsni bottom line, faktor koji može iskočiti u prvi plan tek u slučaju kroničnog pomanjkanja inspiracije, što je iz aktualne perspektive doista teško nazrijeti. Jer nastavak pozitivnog trenda trenutno podupire cijeli niz faktora, od povoljnih fundamenata (odnosa ponude i potražnje na globalnoj razini) do visokih tenzija na političkoj sceni, koje posljednjih dana uporno pumpaju sigurnosnu premiju ukalkuliranu u cijenu. I koja je, prema pojedinim analitičarima, u ovom trenutku izuzetno visoka, odražavajući rastuće tenzije u odnosima Irana i Bijele kuće, a zatim i odlučnost Turske vlade da pod svaku cijenu zatre nabujali separatizam kurdskih pobunjenika, uvezen iz susjednog Iraka.
A rezultat je novi rekord od 93,8 dolara po barelu, postavljen i dijelom zahvaljujući tropskoj oluji u Meksičkom zaljevu, koja je na nekoliko dana doslovno osakatila proizvodnju Pemexa (koji u SAD u prosjeku šalje oko 1,5 milijuna barela dnevno), zaokružujući priču koju je na najbolji način opisao ugledni Phil Flynn riječima: «Zaliha loših vijesti potpuno je iscrpljena». Navedena brojka predstavlja uvjerljivo najvišu cijenu terminskog ugovora za barela WTI nafte od samih početaka trgovine 1983. godine, sugerirajući kako je ključna psihološka razina od 100 dolara sad već doista nadohvat ruke. Inače, Pemex je za SAD drugi najvažniji izvor sirove nafte iz uvoza, s prosječnim dnevnim plasmanom od oko 1,5 milijuna barela.
A troznamenkastu brojku lako dohvatljivom drži i Daniel Yergin, hvaljeni autor knjige «The Prize» (svojedobnog laureata Pulitzera), must-have literature za sve ozbiljnije promatrače zbivanja na tržištu nafte. «Vjerujem kako smo sada tek događaj ili dva daleko od 100 dolara», izjavio je Yergin, koji trenutno obnaša dužnost ravnatelja konzultantske kuće Cambridge Energy Research Associates. I on i Yergin se slažu u ocjeni o «eksplozivnom» tržištu, makar im se pogledi donekle razilaze kada su u pitanju uzroci takvog odnosa snaga. No jedno je sigurno - povijest se stvara već ovoga trenutka. Ako ne troznamenkastim brojkama, a onda činjenicom da je realna cijena nafte, prilagođena utjecaju inflacije, po prvi puta nadmašila onu iz 1981. godine, kada je smanjenje iranskog izvoza katapultiralo cijenu do (tada) nevjerojatnih 37,5 dolara. Što bi, prevedeno u «današnje» dolara, sada iznosilo nešto manje od 90 dolara.