Cijena barela nafte prošli tjedan popeo se na 91 dolar, najvišu razinu u protekle dvije godine. Cijena bakra dosegla je rekordnu visinu, a porastom cijene mogu se pohvaliti i žito i kukuruz. Ukratko, cijena energenata i hrane u proteklih šest mjeseci porasla je za četvrtinu, primjećuje dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Paul Krugman za The Economic Times.

Odgovarajući na pitanje što znači ovaj val poskupljenja, Krugman kaže kako odgovor ne treba tražiti u pretjeranom tiskanju novca. Ne smatra niti da taj porast nagovještava opasno rastuću inflaciju.

Ono što nam robna tržišta žele poručiti, kaže Krugman, jest to da živimo u 'svijetu ograničenja', u kojemu brzi rast ekonomija u razvoju vrši pritisak na ogranićene zalihe sirovih materijala, i na taj način dižu njihove cijene. U cijeloj toj priči Krugman SAD vidi samo kao promatrača.

Prisjeća se pritom kako su zadnji put kada su cijene spomenutih dobara skočile ovako visoko, prije dvije i pol godine, mnogi analitičari odbacili rast cijena kao 'odstupanje koje su izazvali špekulanti'. Svoje su mišljenje opravdavali činjenicom da su cijene zaronile u drugoj polovici 2008. godine.

No Krugman upozorava kako je tadašnji pad cijena koincidirao s udarom globalne recesije, što je dovelo do oštrog pada u potražnji za sirovim materijalima. Dodaje kako će se tržište naći na pravom testu kada se svjetska ekonomija oporavi. Pita se hoće li tada sirovi materijali opet biti na visokoj cijeni?

Ne odbacuje u potpunosti teoriju da su špekulacije odigrale svoju ulogu 2007. i 2008. godine, baš kao što, kaže, ne treba odbaciti mogućnost da su špekulacije nekim dijelom krive i za sadašnje cijene sirovih materijala. "Primjerice, tko je misteriozni investitor koji je kupio veliki dio svjetskih zaliha bakra?", pita se.

Za sve one koji se pitaju vodi li porast cijena robe inflaciji, Krugman postavlja protupitanje: Zašto onda pad cijena od 50 posto u drugoj polovici 2008. nije odveo u deflaciju?