Da sad krene graditi benzinske postaje uz svoje maloprodajne centre, Agrokoru bi trebalo najmanje godinu i pol do dvije da ispuni uvjete za gradnju postaja. Kako pak u kompaniji kažu da o projektu benzinskih postaja tek razmišljaju te da još nemaju ništa konkretno razrađeno, kupnja naftnih derivata uz Konzumove trgovine na dugom je štapu. Prije nego što u Ministarstvu gospodarstva zatraže dozvolu za obavljanje djelatnosti - a to pak ovisi o odluci hoće li sami obavljati uvoz i prodaju derivata, ili će u taj projekt ići s partnerima koji se time već bave - u Konzumu prvo na lokalnim razinama moraju proći proceduru ishođenja potrebnih potvrda koje pak ovise o tome u kojoj je zoni svaki pojedini Konzum. Ako je, primjerice, Konzum lociran u stambeno-poslovnoj zoni, neće biti potrebno mijenjati GUP, ali mora proći proceduru za odobrenje gradnje, odnosno provjeru može li se benzinska postaja graditi na toj lokaciji.

Logičan plan
No kako su Konzumi izgrađeni uglavnom u trgovačkim zonama, za gradnju postaja bit će potrebno čekati izmjenu GUP-a u svakoj lokalnoj zajednici. U Zagrebu će odluka da se ide u izmjenu GUP-a biti u rujnu, što bi značilo da bi Agrokor već sad morao predati prijedloge. Procedura traje minimalno šest mjeseci, a kako u Agrokoru kažu da projekt još nije ni na papiru, to znači da samo u Zagrebu moraju čekati najmanje godinu dana da uđu u proceduru izmjene GUP-a. Agrokorov plan nije nelogičan. Prema riječima nekoliko predstavnika naftne industrije, ali i trgovaca, to je trend koji je zapadne zemlje zahvatio već prije desetak godina, a osobito jake korijene je uhvatio u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Britanski Tesco tako ima 427 postaja, a tržišni udjel koji britanski trgovački lanci imaju u segmentu maloprodaje naftnih derivata u 2007. bio je 14,5 posto. Koncept počiva na velikom prometu zbog kupaca koji dolaze u trgovačke centre. Kako je u pravilu riječ o jednostavnijim postajama, bez prateće maloprodaje, one su i troškovno prihvatljivije pa ostavljaju prodavateljima mogućnost za niže marže, odnosno jeftiniju prodaju. Prema računici koju iznose poznavatelji naftne branše, cijena takve postaje kreće se oko pola milijuna eura, pod uvjetom da je riješeno zemljište. Teoretski bi to značilo: kad bi Agrokor dobio dozvolu za gradnju postaja na svim lokacijama na kojima ima velike Konzume, ta bi ga investicija samo u gradnju, bez financiranja prethodne procedure, stajala najmanje od 15 do 20 milijuna eura.

Preuzimanje Tifona
Postojeći trgovci derivatima načelno nisu protiv suradnje iako se može čuti da je i koncept u kojem bi oni samo bili "prodavači na veliko" za njih prihvatljiv, dok u Ini kažu kako nemaju službenih saznanja o Agrokorovim planovima te da takvu suradnju nisu ni razmatrali. Agrokorovo zanimanje za naftni biznis nije novost. Poznato je kako je bio zainteresiran za preuzimanje Tifona, ali ga je EBRD u tome zakočio.

Propisi
Suglasnost Ministarstva
Ako trgovac želi istodobno biti i uvoznik derivata, mora ishoditi suglasnost za obavljanje djelatnosti trgovine na veliko i trgovine s inozemstvom, koju izdaje Ministarstvo gospodarstva.

Dozvola Here
Uz uobičajene dokumente mora priložiti i dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti trgovine na veliko kao i dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti skladištenja derivata od Hrvatske energetske regulatorne agencije (Here) itd.

Državni inspektorat
Prije izdavanja dozvole za tankove u kojima bi se nalazila nafta potrebno je pak pribaviti i mišljenje Državnog inspektorata.