Unatoč inzistiranju ministra zdravstva Darka Milinovića najavljene hitne izmjene Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda kojima se brani vidljivo izlaganje cigareta na prodajnim mjestima do daljnjega ostaju u Vladinim ladicama. Te izmjene posvadile su ministra gospodarstva Đuru Popijača i ministra zdravstva, ali i ukazale na nelogične poteze Vlade.

Čini se da je sve sada, ali i ranije, bilo podređeno jednome cilju - ulasku u Europsku uniju i prihvaćanju svih zahtjeva iz Bruxellesa. Iz tog razloga je Hrvatska bezrezervno pristala na brzo prilagođavanje trošarina na cigarete bez uobičajenog višegodišnjeg prijelaznog razdoblja, čime je jedini domaći proizvođač cigareta, rovinjski TDR, izgubio privilegirani položaj na tržištu i širom su otvorena vrata konkurenciji u vidu međunarodnih multinacionalnih kompanija. Nije se pritom razbijalo glavu činjenicom da se radi o nositelju gospodarstva u Istri. Sada pak usporava se s donošenjem zakonskih izmjena kojima se Hrvatska izjednačava s najvišim svjetskim standardima po uzoru na Australiju, Kanadu, Island, Irsku i Norvešku. Nije nebitno ni to što te izmjene više pogoduju hrvatskoj tvrtki, dakle Adrisu, čiji su brendovi, uz nekoliko izuzetaka, dominantni na hrvatskom tržištu. Ponovno se ignorira činjenica o snazi Adrisa i zaboravlja da rovinjski koncern dnevno uplaćuje u proračun 12 milijuna kuna i da njegova proizvodnja osigurava egzistenciju 10-ak tisuća hrvatskih obitelji. Vlada ne razbija previše glavu niti s činjenicom da je Adris jedan od vodećih izvoznika i da bi radna mjesta i proizvodnja iz Hrvatske mogli otići u neku od susjednih zemalja. Najavljivanje, pa usporavanje s izmjenama otkriva još nešto. Bivša Sanaderova, ali očito i Vlada J. Kosor ne znaju razlikovati što su stvarni pritisci EU, a što uspješno maskirani i dobro plaćeni lobisti pojedinih inozemnih tvrtki. Osim što je upitna (ili je kod nekih političara čak niti nema) svijest o zaštiti vlastite proizvodnje, zlonamjerni bi mogli otvoriti i pitanje što su predstavnici/lobisti multinacionalnih kompanija obećali i/ili ponudili u zalog vlastitih interesa. Osobno ne bih nikad bez dokaza bio sklon bilo koga optužiti, no korupcijske afere i otkriće crnih fonova dovoljni su da pobude sumnju, a u politici i biznisu i to ima svoju cijenu. I to ne samo reputacijsku.