Odluku Senata da prihvati dopunjeni prijedlog zakona o sanaciji financijskog sektora vrijedan 700 milijardi dolara David Espo koji za Associated Press prati rad Senata, usporedio je s monumentalnom odlukom o invaziji na Irak 2002. godine. I ova će odluka, kaže, izazvati dalekosežne posljedice - i za američku ekonomiju, ali i za političare koji su izglasali plan.
Cijelu situaciju, smatra Espo, najbolje opisuje izjava republikanca Paila Ryana, koji je kazao "Ako propustimo učiniti ispravnu stvar, neka nam nebo pomogne". "Što god ta ispravna odluka bila", komentira Espo. Ryan, koji je podigao ruku za plan kojem se većina republikanaca prije nekoliko dana usprotivila, kazao je kako većina političara na kojima je bila odluka u sebi misli: "Želim da ova odluka bude izglasana, ali želim da ju netko drugi izglasa, ne ja".

O tome da nitko zapravo ne zna što im plan donosi, svjedoči i činjenica da se mišljenje američke javnosti, prema podacima republikanaca, dramatično promijenilo u roku od samo 48 sati, otkada je Kongres prvi puta objavio da neće podržati Bushev plan - i to, kažu, sa "Nemojte to učiniti" na "Poduzmite nešto".

Bob McTeer za New York Times napisao je kako je u razgovoru s "običnim Amerikancima", obitelji i susjedima, doznao kako većina njih ne shvaća uopće što bi plan za spašavanje za njih trebao značiti. Znaju samo, kaže, da im se plan ne sviđa. U svom shvaćanju, oni na njega gledaju kao na "iskorištavanje njihova novca da bi se spasili korumpirani bogataši s Wall Streeta".

Nadopunjeni plan predstavljen Senatu podrazumijeva privremeno povećanje jamstava za pojedinačne bankovne račune, sa sadašnjih 100.000 na 250.000 dolara. Dopunjeni prijedlog zakona također predviđa tri vrste poreznih olakšica koje trebaju osigurati glasove republikanskih kongresnika. Zakonom bi se povećao broj obnovljivih energetskih poreznih olakšica za građane i poslovne subjekte, produljilo važenje olakšica za razvoj poduzeća, a uključile bi se i olakšice iz Alternativnog minimalnog poreza, bez kojeg bi četvrtina Amerikanaca morala plaćati porez na prihode za imućne.

Ništa od navedenog, piše Espo, neće imati direktnog efekta na problem koji pogađa Wall Street i cjelokupnu ekonomiju.

Mišljenja i raspoloženja članova Senata uoči donošenja odluke bila su različita - od pozivanja na nacionali ponos i "filmskih govora" do napadanja nesposobne Busheve administracije.

Mnogi su ovu odluku s kojom se Senat suočio usporedili s odlukom o invaziji u Iraku, donesenom 2002. "Dok se krv naših mladića prolijeva na stranom tlu za slobodu, naša vlada, čini se, vodi svoju zemlju u ponor socijalizma", kazao je američki senator Jim DeMint.

Demokrat Dick Gephardt bio je zadužen za povijesne govore: "Našim prijateljima diljem svijeta, kažem hvala što stojite uz nas u ovom trenutku odluke. Našim neprijateljima, koji gledaju ovu debatu i pitaju se govori li Amerika jednoglasno, poručujem: Ne sumnjajte u to". Slično Gephardtu, nacionalnom ponosu u teškim vremenima okrenuo se i republikanac J.C. Watts, kazavši kako "Amerika nije postala vođa slobodnog svijeta tako što je okretala glavu u suprotnom smjeru od grozota i neopisivih zala".

U zaključku teksta Espo za Associated Press zaključuje: Ako je odluka o Iraku ikakva indikacija, posljedice će biti dublje nego što neki misle. Podsjetio je, naime, da su zakonodavci 2002. smatrali kako će Iračani američke vojnike pozdraviti kao osloboditelje. Danas, šest godina kasnije, više od 4 tisuće vojnika je, kaže, izgubilo svoje živote u ratu koji je američke porezne obveznike dosad stajao 653 milijarde dolara.