Pregovori oko Ine nakon drugog kruga počinju se višestruko komplicirati. Molovi su pregovarači, kako neslužbeno saznaje Poslovni dnevnik, hrvatskoj državi postavili kratak rok od dvadesetak dana, do konca studenoga, za izjašnjavanje o tome hoće li ili ne iskoristiti svoje pravo prvokupa.

Iz izjava koje su o temi prgovora proteklih dana davali ključni predstavnici Republike Hrvatske, premijer Zoran Milanović i glavni pregovarač s Molom Ivan Vrdoljak, evidentna su međutim i njihova različita stajališta o ovoj temi. Premijer smatra da bi to bio poslovni avanturizam, dok Vrdoljak ostavlja mogućnost iznalaženja načina da se razmotri Molovu ponudu, a samu objavu prodaje udjela u Ini uopće ne percipira kao dovođenje u pitanje samih pregovora.

No, to nije i jedina razlika na hrvatskim pozicijama. Za razliku od reakcije i priopćenja samog pregovaračkog tima o Molovoj namjeri prodaje dionica, po kojemu će Vlada učiniti sve da Ina ostane energetski lider u regiji, Milanovićevo službeno priopćenje nagovještava odustajanje od započetog posla. Najavio je, naime, promjenu pregovaračkog okvira kojeg je Vlada usvojila 1. kolovoza. A tim je okvirom kao prvi korak u rješavanju odnosa s Molom predviđeno rješavanje korporativnog upravljanja i njegovo usklađivanje s važećim zakonodavstvom u Hrvatskoj.

Molov pristanak na to podrazumijevalo bi gubitak kontrole i izlazak Ine iz konsolidirane bilance Mola, zbog čega je jasan oštar smjer kojeg Mol zauzima u pregovorima. No, s druge strane, odustajanje hrvatske Vlade od postavljenog vlastitog stajališta u vezi Ine i njezine važnosti za državu najgori je izbor u započetom procesu. Jer, ako država zbog financijskih teškoća i ne iskoristi svoje pravo prvokupa, svaki potencijalni kupac Molovog udjela najprije će sjesti za stol s vladinim pregovaračima i dogovoriti daljnju suradnju.

Neovisno o očitim razmimoilaženjima unutar same Vlade, na adresu Mola u Budimpeštu bi u ponedjeljak iz Zagreba trebao biti službeno poslan pismeni prijedlog novog modela korporativnog upravljanja Inom. Po tom bi se konceptu uprava formirala u jednakim odnosima, adekvatno tomu da nitko od dioničara nema više od 50 posto udjela.

Ukinulo bi se funkcije izvršnih direktora i postavilo jednaki broj članova uprave iz redova Mola i države, s time da bi svaki od njih imao i zamjenika iz redova suprotne strane. Nešto više dionica u rukama Mola omogućilo bi Mađarima pravo imenovanja predsjednika uprave, dok bi zamjenika predsjednika uprave Ine birala država.

Odluke bi se donosile konsenzusom, a kada to ne bi bilo moguće, prepuštalo bi se Nadzornom odboru ili posebnom tijelu u kojemu bi obje strane imale po jednog predstavnika. Hoće li se o tom modelu razgovarati, mora se izjasniti Mol, a i Vlada mora poslati jasnu poruku ostaje li čvrsta pri svojim pregovaračkim pozicijama.