Prije nešto više od dvije godine globalna je kriza svjetske burze otjerala na razine za koje su mnogi mislili da su stvar prošlosti, a i "mlađe" burze u regiji te dane sigurno nikada ne žele ponoviti.

No, u skladu s onom starom da poslije kiše uvijek dolazi sunce, većina burza od tada je doživjela fascinantan oporavak.

Tako je američki Dow Jones, koji je 9. ožujka 2009. zaronio na 6547,05 bodova, u petak 11. ožujka 2011. trgovanje završio na 12.044,40 bodova, što znači da je u tom razdoblju osvojio 83,97 posto. S&P 500 uspeo se još i više - za 92,79 posto - te mu je vrijednost uvećana sa 676,53 na 1304,28 bodova.

Londonski FTSE 100 9. ožujka 2009. potonuo je na 3542,40 bodova, a na zatvaranju u petak vrijedio je 64,54 posto više - 5828,70 bodova. Frankfurtski Dax bio je još uspješniji - u nešto više od dvije godine osvojio je 89,10 posto i skočio sa 3692,03 na 6981,49 bodova.

Iako to mnogi vjerojatno nisu percipirali, budući da je u glavama investitora još urezano ono vrijeme kada je domaći indeks vrijedio više od 5000 bodova, i Crobex je u posljednje dvije godine bio prilično uspješan - od 9. ožujka 2009. do 11. ožujka 2011. uzletio je 78,40 posto i skočio sa 1262,58 na 2252,45 bodova.

No jedan indeks u regiji bio je još upješniji - beogradski Belex15 u tom se razdoblju više nego udvostručio osvojivši 105,64 posto, a vrijednost mu je uvećana sa 375,79 na 772,79 bodova.

Indeks Sarajevske burze SASX-10 od dna se odbio skočivši za 37,94 posto - sa 806,55 na 1112,55 bodova, dok je banjolučki BIRS u tom razdoblju upisao rast od 15,77 posto i porastao sa 904,01 na 1046,56 bodova.

Najlošiji u regiji, a vjerojatno i šire, bio je ljubljanski SBI TOP koji je upisao rast od samo 1,01 posto. Vrijednost mu nije skočila ni 10 bodova - porastao je sa 816,24 na 824,52 boda.