Porezni sustavi Singapura, Irske i Belgije pomogli su ovim malim državama da nadmaše ostatak svijeta u privlačenju direktnih stranih investicija (FDI) u pet godina od kolapsa svjetskog kreditnog tržišta, prema studiji UHY-a, međunarodne mreže konzultanata.

Tijekom tog razdoblja Belgija je privukla direktnih stranih investicija u vrijednosti 91% svog BDP-a (ukupno 442 milijarde američkih dolara), dok je Singapur privukao FDI u u vrijednosti 74% svog BDP-a (ukupno 203 milijarde dolara), a Irska 44% (ukupno 93 milijarde dolara). U prosjeku, zemlje u istraživanju privukle su FDI u vrijednosti 17% svojih BDP-a u pet godina od kolapsa kreditnog tržišta. Studija je razmatrala neto priljev FDI tijekom zadnjih pet godina u 33 veće ekonomije diljem svijeta, mjereći njihovu uspješnost u privlačenju FDI u odnosu na njihov BDP.

Privlačenje direktnih stranih investicija osigurava važan doprinos nacionalnim ekonomijama, stvarajući nove poslove i porezne prihode u kratkom roku, a u dužem roku povećavajući produktivnost na način da pomažu financiranje kapitalnih investicija, stvarajući domaće kompanije konkurentnijima.

Belgija najbolja

UHY objašnjava da su Irska i Singapur bili nevjerojatno uspješni u stvaranju povoljnog poreznog i regulatornog okruženja koje je ohrabrilo multionacionalne kompanije da ustanove regionalna sjedišta svojih društava upravo u ovim državama. Primjerice, Yahoo, Google, Apple, PayPal i LinkedIn imaju europsko sjedište u Irskoj, a azijsko sjedište u Singapuru.

Irska i Singapur pružaju niske stope poreza na dobit u odnosu na druge zemlje u svojim regijama, kao i vrlo atraktivne ugovore o dvostrukom oporezivanju za međunarodne grupacije. Singapur također pruža određen broj broj poticaja za kompanije iz ciljanih sektora, kao što su brodarske kompanije, trgovina robom, upravljanje fondovima te biotehnologiju.

Ipak, vrh ljestvice zauzela je Belgija, koja je privukla neto direktnih stranih investicija u vrijednosti od 91,4% svog BDP-a tijekom proteklih pet godina (442 milijarde dolara). U smislu apsolutne vrijednosti primljenih FDI, nalazi se samo iza SAD-a (koji su primili preko 1 bilijun dolara) te Kine (563 milijarde dolara).

Belgija je bila također inovativna u korištenju porezne regulacije u privlačenju multinacionalnih kompanija. U krizi je imala ulogu svojevrsnih "koordinacijskih centara" za međukompanijske kredite, koje su pomogle tvrtkama u premošćavanju svojih globalnih poreznih obveza, dok se sad želi istaknuti od ostalih nudeći porezne olakšice kompanijama koje financiraju svoje poslovanje kroz kapital, a ne kroz kredite. Dodatno, Belgija ima velukodušne porezne stope za istraživanje i razvoj i ulaganja u materijalnu imovinu, kao i fiskalne poticaje za zapošljavanje. Atraktivnost Belgije kao sjedišta EU osnažena je njenim pristupom donosiocima odluka u EU, i njenom važnošću kao logističkim centrom.

Dvije ekonomije s najmanje FDI su, s druge strane Italija i Japan: italija je privukla samo 3,1% svog BDP-a tijekom pet godina, a Japan samo 0,6%. I jedna i druga ekonomija mogu biti teško područje za ulaganja stranih investitora. Njemačka je također bila lošija nego što je očekivano, rangirajući se u posljednjih pet zemalja u studiji prema udjelu FDI u BDP-u. UHY objašnjava da je process otvaranja društva u Njemačkoj kompliciran, što može odvratiti mnoge oblike direktnih stranih investicija.

Irska i Singapur

Ladislav Hornan, predsjednik uprave UHY International, komentirao je: "Male ekonomije kao Singapur i Irska mogu se izboriti za mnogo više od njihove veličine i značajnosti pružajući značajne porezne olakšice kompanijama koje se odluče locirati u tim državama."

"Međutim, ti porezni poticaji funkcioniraju samo zato jer osim toga imaju dobro educiranu radnu snagu, snažnu infrastrukturu i sofisticirani sustav dobavljača kojeg multionalnionalne kompanije trebaju kada se odluče smjestiti u neku zemlju", smatra Hornan dodajući da "iako troškovi rada, nekretnina i energije u pravilu iznose značajno manje u tržištima u razvoju nego u razvijenim ekonomijama, te brojke pokazuju da razvijene ekonomije koje pruže prave poticaje, također mogu privući čak i veće udjele FDI."

Ekonomije članica EU koje su u pravilu dosta otvorene, omogućile su im da privuku značajne priljeve FDI u odnosu na njihovu veličinu, privlačeći u prosjeku FDI u iznosu od 20% njihovog BDP-a tijekom promatranog razdoblja, u odnosu na prosjek od 10% u zemljama BRIC-a. UHY komentira da unatoč investicijama u zemlje u razvoju, komplicirani porezni sustavi, nepredvidiva birokracija i limitiranje inozemnog vlasništva u određenim sektorima znače barijeru većim iznosima ulaganja.

Alan Farrelly iz UHY Farrelly Dawe White Limited, UHY članice u Irskoj komentirao je: „Irski porezni sustav se pokazao vrlo uspješnim u privlačenju direktnih stranih investicija. Kao što je održavanje niske stope poreza na dobit bilo kontroverzno tijekom razdoblja kada smo prošli kroz bolno razdoblje nadzora i pomoći od strane EU i MMF-a, isto je pomoglo Irskoj da kreira i zadrži velik broj zahtijevnih i tehnički soficticiranih radnih mjesta."

Mali BDP u Hrvatskoj

Hrvatska, s druge strane, našla se na 6. mjestu od 33 zemlje, sa 22,6% udjela u BDP-u te ukupno 12,7 milijardi dolara direktnih stranih investicija u petogodišnjem razdoblju. Krešimir Budiša, voditelj poslovnog savjetovanja iz UHY Ssavjetovanje i UHY HB Ekonom, UHY članica u Hrvatskoj komentirao je: "Statistički gledano, navedeni rezultat može se smatrati uspješnim, pogledamo li zemlje koje su ostale iza nas gledano tom metodologijom.

Međutim, kako su ekonomije rangirane prema udjelu FDI u BDP-u, mora se istaći poprilično mala vrijednost BDP-a Hrvatske, kao i činjenica da se najveći dio ovih FDI ostvario u 2008. i 2009. godini, kada je Hrvatska zapravo doživjela vrhunac svojeg razdoblja rasta."
„
Direktne strane investicije su s razine od 6 milijardi dolara u 2008. godini, pale na prosjek od 1 do 1,5 milijardi u idućim godinama, pa i 2012. Navedena razina je iznimno niska, te svakako trebamo višestruko bolje pokazatelje. Kao komparaciju možemo uzeti Irsku, zemlju sa sličnim brojem stanovnika kao Hrvatska, koja je privukla apsolutno gledano 8 puta više FDI u promatranom razdoblju".
„
Koji je razlog i uzrok tome? Poprilično točan opis uzroka bi bila činjenica visokih poreza na plaće, ali i ničim specificirana visoka razina poreza na dobit, kao i konstantno lutanje svih vlasti do sada u poreznoj politici.

Ne može se svakih šest mjeseci mijenjati stope PDV-a i ostalih općih poreza i očekivati da netko uloži novac u vašu zemlju. Nitko ne želi riskirati svoj novac i čekati da vidi što će slijedeće biti na umu budućem ministru financija. Jednostavno, tako ozbiljne države ne funkcioniraju, a mi smo još daleko od toga da nas shvaćaju ozbiljno. Osim u poreznoj politici, jednako je i u vladavini prava i pravnoj nesigurnosti, kada niste sigurni niti u državnu vlast, koja je svojom birokracijom, kompliciranjem i otezanjem zakočila čak i one investicije do kojih bi došlo usprkos svim problemima u poreznoj politici. Nama kao državi treba nacionalni koncenzus oko prioritetnih industrija i željenog smjera razvoja, od strane svih političkih stranaka, bez jeftinih političnih bodova u sferi ekonomije. Nažalost, toga nema, te su nas isti doveli u situaciju u kojoj se nalazimo danas."

„Državna vlast se ipak trudi poboljšati uvjete poslovanja, te je Zakonom o poticanju investicija i omogućavanjem reinvestiranja dobiti napravila značajan iskorak. Međutim, kada dođete u situaciju pitanja o navedenom, nailazite na šumu birokracije, uz napomenu da isto nije dovoljno prezentirano poduzetnicima i investitorima, ali treba i vremena da navedene mjere urode plodom."

„Da zaključim, navedeno je zapravo poznato svim akterima tržišta u Hrvatskoj, ali ipak nikada nije dovoljno ponavljano, a to je, ako želimo više FDI, koje će Hrvatskoj dati rast i zamah, trebamo osigurati: porezne poticaje, nižu stopu poreza na dobit, poticaje za rast i zapošljavanje, pravnu i poreznu sigurnost investitora, dugotrajnu primjenu zakona i poreznih stopa te koncezuse oko istoga sa neophodnim smanjenjem birokratskih nameta i procedura za potencijalne investitore."