Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju očekivao se val ulaska stranih fondova, no to se nije dogodilo jer kriza traje, a u takvim uvjetima i dalje je najveći trend ulaganja u novčane fondove.

Predsjednik Uprave Erste Investa Josip Glavaš kaže da je sve veći interes ulagača za obvezničke fondove, što će u konačnici dovesti i to većeg zanimanja za dioničke. To je dobar smjer, kaže, jer će doprinijeti većim aktivnostima na burzi.

Ulaskom u EU očekivao se veći val ulaska stranih fondova, no to se nije dogodilo. Zašto?
Hrvatsko tržište je malo, nalazi se u krizi koja traje neprekidno već šestu godinu zaredom i kratkoročne prognoze nisu ohrabrujuće. U takvim uvjetima, novo pridošle kompanije teško mogu očekivati organski rast. Nedavno je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga izvijestila o nominalno velikom interesu stranih društava za poslovanje u Hrvatskoj. No naizgled obećavajuća statistika vrlo lako zavarava. Naime, riječ je o društvima koja uglavnom nude financijske usluge putem interneta. Njihova namjera za obavljanje poslova ne znači da će oni u Hrvatsku uložiti svježi kapital ili razvijati prodajnu mrežu. Dugoročnije, smatramo da će do povećane ponude stranih fondova svakako doći.

Za što je najveći interes, jesu li to i dalje novčani fondovi?
I dalje prevladava interes za novčanim fondovima. No ono što nas veseli je povećani interes, prvenstveno, za obvezničkim fondovima, ali i konzervativnim individualnim portfeljima. To je dobar smjer koji u konačnici vodi i prema mješovitim te dioničkim fondovima, a što će doprinijeti i dinamiziranju aktivnosti na burzi.

Koja su tržišta trenutačno najatraktivnija za ulaganja u dionice?
To su razvijene zemalje, s velikim tržištem i jakom industrijskom proizvodnjom, koje su najbolje prošle kroz dosadašnju krizu te čak nadmašile prijašnje vrhove i danas se nalaze na povijesno najvišim razinama (SAD, Njemačka). S druge strane, mala tržišta u razvoju, među kojima su Hrvatska i okolne zemlje, trenutačno se nalaze blizu povijesno najnižih razina. Razlog tako velike razlike ponajprije je bitno bolja ekonomska situacija velikih zemalja. Međutim, situacija nije crno-bijela. Niti je u tim zemljama sve idealno i na realnim osnovama, niti je u Hrvatskoj sve tako crno.

Među rijetkima ste koji se niste izlagali kompanijama koje su se pokazale problematičnima.
Uspjeli smo izbjeći mnoge dobro poznate slučajeve korporativnih bankrota, ali to ne znači da smo iz cijele priče izašli neokrznuti. U novčanim fondovima imali smo potpuno čiste portfelje, dok smo kod drugih fondova ipak imali određene gubitke. Velik dio korporativnih papira izdan je 2006. i 2007. godine, kada su prilike bile radikalno drugačije. Dolaskom krize tržište korporativnog duga ugasilo se praktički preko noći i sve što su kompanije mogle ponuditi ulagačima bio je refinanciranje. Ta imovina je postala nelikvidna te se nije moglo napraviti puno, osim čekati da se tržište duga ponovno pokrene. Nažalost, dio kompanija to nije dočekao te rješenje, zajedno sa svojim ulagačima, traže u predstečajnoj nagodbi.