Apetit za inicijalnim javnim ponudama u široj Adria regiji itekako postoji, jer su tvrtke u krizi osjetile što znači biti ovisan o bankama čijem je novcu pristup u krizi ograničen.

Tvrde to sudionici konferencije „Idemo na IPO“, koju su u srijedu u Zagrebu organizirali Price Waterhouse Coopers, Intercapital te Šavorić & Parteri. Svrha konferencije bila je pokazati što se događa u zemljama koje su se okrenule financiranju na tržištu kapitala i koje su ključne razlike između javnog i privatnog financiranja.

Šef korporativnih financija za Adria regiju u Price Waterhouse Coopers (PWC), Luka Vesnaver istaknuo je kako problem što regionalne tvrtke nemaju inicijativu krenuti u IPO, iako je on najbolji način prikupljanja kapitala. Kazao je kako IPO doprinosi boljem razumijevanju vlastite tvrtke, poboljšava njenu reakciju na tržišne poremećaje i smanjuje troškove operativnog poslovanja.

Piotr Zdrojewski, Direktor odjela poslovnih usluga u PWC-u, kazao je kako se privatni investitori rjeđe okreću javnom financiraju zbog jeftinijih bankovnih kredita i promjena u vlasničkoj strukturi koje IPO-i neminovno nose. Zdrojewski naglašava kako investitori u većini slučajevi nisu dovoljno informirani niti educirani.

Koliko se, pak, u Hrvatskoj kasni za edukacijom investitora ili građana pokazuje poljski primjer. Robert Kwiatkowski, zamjenik direktora za razvoj tržišta na Varšavskoj burzi (WSE) kazao je kako je Poljska burza u suradnji s Vladom krenula u opsežan program edukacije o tržištu kapitala odmah nakon njegova osnivanja, 1991. godine. Programi se provode i danas, dvadeset godina kasnije, kada WSE ima tržišnu kapitalizaciju od 136 milijardi eura. Kwaitkowski napominje da je Poljska provela i mirovinsku reformu, putem koje su mirovinski fondovi, koji upravljaju imovinom vrijednom 55 milijardi eura postali ključna ulagačka baza. Razlike u veličini i razvijenosti hrvatskog i poljskog tržišta su neusporedive – u razdoblju od 2008. do 2010. godine svaki peti europski IPO proveden je u Varšavi.