Izjaviti kako je kompanija izašla na burzu samo zato što je to bila njezina ugovorna obveza prema dotadašnjem partneru, i to u jeku jagme za upisom tvrtkinih dionica, nije bilo osobito promišljeno od Biserke Fižulić, suvlasnice Magme. A čak i da je bombastični naslov bio proizvod novinarskog natezanja senzacije, ne može se poreći da u njezinu javnom istupu za njega nije bilo podloge. Iako je investicijska zajednica dobro čula Biserku Fižulić, nasreću joj to nije (previše) zamjerila pravdajući njezin istup nepoznavanjem tehnike komuniciranja s investicijskom zajednicom u jednom tako osjetljivom procesu kao što je IPO. Inicijalna javna ponuda nije samo prodaja dionica radi prikupljanja novca potrebnog kompaniji. Riječ je o puno složenijoj i osjetljivijoj priči u kojoj se odgovornost za izgovoreno (i napravljeno) progresivno širi. Stoga valja svladati vještine komunikacije s investicijskom zajednicom ako nikako drukčije, onda tako da se angažira i (po)sluša profesionalac. U iščekivanju najavljenog vala IPO-a hrvatskih tvrtki neki detalji iz Magmina IPO-a mogu biti vrlo poučni. Primjerice, način alokacije. U “overbookingu” koji je doživjela u “retailu” Magma se (sigurno uz konzultacije s agentom) odlučila na model jednakog razreza (malog) broja dionica svima, pokušavajući valjda u takvoj dodjeli zadovoljiti princip “poštenja”. I to je pravo izdavatelja. No neki poznavatelji smatraju da je trebala postupiti upravo suprotno – alokacijom pokazati kako joj je svaki ulagač važan, ali da joj ipak nisu svi isti. Drugim riječima, vrednovati povjerenje koje joj je poklonio investitor koji je već prvi dan upisao, recimo, dionica u vrijednosti od milijun kuna. On nikako ne može biti u istom položaju s onim koji je s upisom puno manjeg iznosa čekao do zadnjeg trenutka, kalkulirajući usput vjerojatno i s informacijama o tijeku upisa. Profesionalci kažu da postoje razrađene varijacije za sve opcije. Doduše, na iracionalnom tržištu kakvo je u ovom trenutku hrvatsko ništa od spomenutog ne utječe na pad interesa za trgovinom (upisima) ni na visinu cijene. To je jedan od razlog zbog kojeg na burzu sad žure i oni koji su još donedavno kalkulirali s terminom izlistavanja. Tako, primjerice, skupština Atlantic grupe, kako neki predviđaju, koncem tjedna mogla bi donijeti odluku o puštanju dijela vlasništva na burzu, dok Ingra čeka odobrenje prospekta u Hanfi. Ne bi iznenadilo da loveći dobar val iz “grma” iskoči i neko novo ime. Za sve njih vrijedi savjet, čak i kad se čini da je burzovno gradivo u cijelosti svladano, novac uložen u dodatne savjete profesionalaca neće biti uludo bačen.