Dionice treba kupovati kada im cijena pada a prodavati kada raste. Nije li to zlatno ulagačko pravilo koje jedino treba slijediti ako se želi zaraditi? Sudeći prema analizi Economista upravo je suprotno. Treba kupovati dionice koje rastu.

U 2010. godini ulagači koji su kupili dionice s najboljim prinosom u 2009. Ostvarili su povrat 12 posto veći od onih koji su ulagali u najlošije dionice iz 2009., a to nije slučajnost.

Dionice koje su u usponu ostaju u usponu na duže vremenske periode, pa financijsku teoriju da izvedba dionica u prošlosti nije nikakav indikator buduće izvedbe – zapravo ne stoji.

Prema istraživanju Elroya Dimsona, Paula Marsha i Mikea Stauntona sa London Business Schoola na stotinu najlikvidnijih dionica na Londonskoj burzi od 1900. godine ulaganje u 20 najboljih dionica iz prošle godine donosilo je prosječno zaradu od 10,3 posto. Princip je jednostavan, nakon što završi godina kupuje se 20 najboljih dionica iz prošle godine, a obračun se radi za godinu, kada se prema rezultatima iz tekuće godine mijenja i prilagođava portfelj.

Za primjer, da je neka investicijska tvrtka krenula s ulagačkom strategijom kupnje najboljih prošlogodišnjih dionica 1900. godine s početnim ulogom od 1 funte danas bi na računu imala 2,3 milijuna funti. S druge strane da je kupovala prošlogodišnje gubitnike 1 funta bi se povećala na 49 funti.

Slične rezultate postigle su dionice i na 18 od 19 testiranih tržišta kapitala po svijetu.

Ne temelju takve ulagačke strategije AQR Capital Management je čak formirao fondove koji ulažu u dionice u usponu.