Komentar Zlatka Turkoviča: Investitori se pitaju jesmo li u recesiji ili ne. Bavljenje burzom bio bi lak posao ako bi se u svako vrijeme moglo točno utvrditi stanje u gospodarstvu. Recesija, lakša recesija, slaba konjunktura i jaka konjunktura termini su na osnovi kojih investitori odlučuju što kupovati. Da li obveznice ili dionice te da li cikličke dionice, koje jako ovise o općem gospodarskom rastu, ili pak necikličke dionice, koje ostaju stabilne i u vrijeme slabijeg rasta ekonomije? Prije nekoliko mjeseci gospodarstvo je izgledalo doista jako i većina na burzi s time se slagala. Nakon izbijanja problema s hipotekarnim kreditima u Americi odjednom sve to nije više tako sigurno. Stoga jedan dio ulagača povlači novac s burze i čeka na svježe konjunkturne podatke, koje redovito objavljuje američka statistika. Još s većim nestrpljenjem čeka se na objave devetomjesečnih bilanci poduzeća, iz kojih će biti moguće utvrditi je li zadnja kriza napravila veću ili manju štetu. Revija Wall Street Journal prije tjedan dana je završila kratku istragu među poznatim ekonomistima o tome što misle o mogućnosti recesije u SAD-u idućih mjeseci. Rezultati pokazuju da se udjel pesimista povećao sa 28 posto prije mjesec dana na sadašnjih 36 posto. Međutim to je tek prosjek. Stvarna slika pokazuje da su se stručnjaci okupili na dva suprotna pola. Od njih 24 jedanaest ih recesiji daje mogućnost 50 posto, dok ih trinaest smatra da su šanse za to 30 posto. Što ustvari ne daje pravi odgovor gospodarstvu, a još manje burzi. Stoga se zasada investitor mora osloniti na svoju vlastitu procjenu. Stvar bi bila prilično jednostavna ako bi se sada moglo dionice stranih poduzeća prodati, pa ih se nakon nekoliko mjeseci, kada sve bude jasnije, opet kupiti po istim cijenama. No to nije moguće. Sadašnje cijene odraz su neizvjesnosti i primjereno su niže u odnosu na vrijeme kada će na burzi biti sve jasnije. Naravno, ako gospodarstvo nastavi s rastom. Na pitanje kako će se burza razvijati u predstojećim mjesecima, nemam sigurnog odgovora. Mogu tek nagađati na osnovi sada poznatih čimbenika. Jedna od činjenica je da je strah na međunarodnim burzama u tom trenutku dosta jak. Što je dobro. Strah se odražava u tome da, unatoč dobroj likvidnosti, novac bježi u sigurne obveznice ili prema gotovini. Uistinu ne u tako velikim razmjerima kao godine 2003., ali ipak snažnije nego na početku ove godine.
Druga poznata okolnost je spremnost središnjih banaka SAD-a (FED) i EU (ECB) da pomognu financijskom sustavu. Obje institucije u zadnje su vrijeme dokazale da su spremne pomoći bankama pogodnim kamatama i na kratko vrijeme zaboraviti inflacijske strahove. Jučer je FED smanjio vodeću kamatnu stopu za 0,5 postotnih bodova, na 4,75 posto godišnje. Ako centralne banke ustraju na takvom ponašanju, za konjunkturu i tečajeve dionica nema brige.
U tom trenutku sve je dakle u redu. Ipak to nije cijela priča. Privremeno zaustavljanje rasta kamata u Europi i prijevremeno snažno snižavanje kamata u SAD-u imat će dugoročne posljedice. Koje se zovu inflacija. Prvo je prije nekoliko godina porasla energija, sada slijedi hrana. Ubuduće na red će doći osobni dohoci i drugi proizvodi. Središnje banke zasigurno će biti prisiljene, nakon kraćeg ili duljeg vremena, opet snažnije podignuti kamate. Što za dionice neće biti dobro. Međutim, kao što je rekao Kostolany, tko bi se sada bavio problemima sutrašnjeg dana. O tome ćemo misliti potom.