Prošlogodišnji rezultati kompanija koji su, zahvaljujući razlikama u tumačenju pravila Zagrebačke burze (ZSE), najprije sramežljivo kapali, a onda se kao bujica srušili na glave financijaša i novinara, pokazuju kako su hrvatske kompanije u 2010. godini ipak nešto konstruktivno radile, neke više, neke manje.

Tako odmah u prvi plan izbijaju najveći i najpopularniji na burzi poput Ine, Atlantske plovidbe ili Podravke koji su u 2010. godini opet poslovali pozitivno, za razliku od svojega najvećeg vlasnika - države, koja je i prošlu godinu završila s deficitom.

A neke velike mudrosti u poslovanju gotovo svih izlistanih na burzi nije bilo: dok su jedni uspjeli osvojiti nova tržišta, a drugi se borili da ih zadrže, svi su, opet za razliku od države, radili sve što su mogli kako bi srezali troškove poslovanja.

Ipak, za dublji uvid u poslovanje svih tih više ili manje uvjerljivih priča o uspjehu u krizi i recesiji treba pogledati malo dalje od standardnog računa dobiti i gubitka, odnosno malo niže u excel tablicu, na izvještaje tvrtki o novčanom toku, jer nas te brojke vraćaju u hrvatsku sumornu stvarnost.

Tu treba malo proučiti odnos između novca koji su tvrtke zaista primile za svoje usluge i prodane proizvode i onog što je knjiženo s pretpostavkom naplate, jer većinom domaćem tržištu okrenute hrvatske tvrtke sve pate od iste tegobe - nelikvidnosti sustava, koju država održava i kako bi najvećim koncernima omogućila rast na račun manjih guši sve ostale zajedno.

Sve su knjigovodstvene stavke osim stanja novca na računu, podsjetimo, podložne pretpostavci, pa tako i naplaćena prodaja. Tako imamo dobrog razloga pitati se jesu li objavljeni rezultati realni ili je riječ o uspjehu samo na papiru. Uostalom, čini se da su oprezni i ulagači kojima objave dobrih rezultata na burzi nisu uspjele otjerati kobre koje im čuvaju novčanike.