S realizacijom projekta prodaje 7 posto dionica Ine zaposlenicima kompanije pod povoljnijim uvjetima Vlada se nalazi u neobranom grožđu. Osim što još nije potpisan sporazum sa sindikatima Ine o konačnoj ponudi za zaposlenike, glavno državno operativno tijelo već duže vrijeme ne može se odlučiti koju banku da izabere kao agenta koji će provesti tehnički dio ovoga posla. Stoga je posve sigurno da će se finalizacija posla koji se trebao odvijati u lipnju prebaciti najranije na rujan.

Naime, da bi se prodaja sedam posto dionica Ine zaposlenicima uopće mogla provesti, potrebno je izabrati agenta koji će za Vladu obaviti tu prodaju. Vlada je, stoga, još u svibnju pozivnim natječajem kontaktirala s bankama da podnesu ponudu za ovaj posao. Na natječaj su se javile Zagrebačka banka, Raiffeisen banka te Erste i HPB banka zajedno.

Za posao vrijedan pet milijuna kuna Raiffeisen banka poslala je ponudu na iznos nešto viši od pet milijuna kuna, HPB i Erste ocijenili su da posao vrijedi više od milijuna kuna dok je Zagrebačka banka svoju ponudu zaokružila ravno na 150 tisuća kuna. Po dobivanju ponuda iz tog prvog kruga u Vladi su, čuje se, ostali "konsternirani", posve svjesni da se Zaba nije vodila tržišnim parametrima nego je namjerno išla na dampiranje cijene.

Naime, prva hrvatska banka već duže vrijeme nikako ne uspijeva pogoditi dobitnu kombinaciju u natjecanju za prestižne državne poslove, osobito one koje donose reference i izvan granica Hrvatske (pravo je pitanje zbog čega je tako). Stoga je iz svoje ponude na 150.000 kuna posve isključila kategoriju isplativosti posla računajući da Vlada ne može ostati imuna na ponuđenu cijenu, a uz uvjerenje da ostale uvjete iz natječaja zadovoljava u cijelosti.

Ipak, Vlada je uspjela izbjeći konačnu odluku u prvom krugu i to tako daje, pozivajući se na međusobnu neusporedivost ponuda u nekim dijelovima (uglavom zbog dosta općenitih uvjeta iz natječaja), zatražila njihovo poboljšanje i vratila ih na doradu ponuđačima. Saznavši u međuvremenu kolika je bila ponuda Zagrebačke banke, Raiffeisen banka odlučila je kompeticiju na bankarskom tržištu dovesti do apsurda. Tako je njezina poboljšana ponuda glasila ravno - jednu kunu. To je Vladu stjeralo u kut neodlučnosti i drži je prikovanu tamo.

Posve je svjesna da je donošenje odluke u ovom slučaju izvan svih granica poslovnog razuma i fer tržišnog natjecanja te da bi prihvaćanje ponude značilo da ona posredno odobrava takvu praksu, što nikako ne bi dobro odjeknulo u domaćim i međunarodnim poslovnim krugovima. Takav bi se postupak čak mogao tumačiti i kao ''legalizacija" politike u kojoj konkurenti na kraju gotovo da plaćaju Vladi da bi od nje dobili posao.