Investitori su u turbulentnim tjednima na početku kolovoza, kada su se cijene dionica strmoglavile zbog snižavanja američkog kreditnog rejtinga, na sve strane tražili sigurna utočišta za kapital, a podaci o trgovanju otkrivaju da su ga našli na sasvim neočekivanom mjestu.

Standardni ulagački modus operandi sugerira da se u vrijeme tržišnih previranja novac iz dionica "prebacuje" u sigurniju imovinu poput američkih obveznica i zlata.

Iako se početkom kolovoza dogodilo i to, pa cijena zlata u zadnje vrijeme gotovo svakodnevno doseže novi rekord, podaci EPFR Globala i Royal Bank of Scotlanda pokazali su da je investitore privukao i jedan, i to samo jedan, tip "rizične" imovine - obveznice zemalja u razvoju izdane u lokalnim valutama.

Sumenadžer portfelja Hartford Strategic Income Funda Joe Portera je za CNNMoney izjavio da su se početkom prošlog mjeseca obveznice u lokalnim valutama zemalja u razvoju i one koje izdaje američko ministarstvo financija kretale po istoj "šabloni" te istaknuo kako se radi o "prilično zanimljivoj promjeni dinamike", budući da investitori iz obveznica zemalja u razvoju ne "bježe" onako brzo kao što su činili u prošlosti.

Analitičar Royal Bank of Scotlanda Demetrios Efstathiou kaže kako je jedan od razloga zbog kojeg obveznice zemalja u razvoju dobivaju status sigurnog utočišta taj što ulagači počinju shvaćati da postoji razlika između dužničkih problema u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama i "zdravijih" ekonomija tržišta u razvoju.

Tako dug najvećih i najjačih razvijenih ekonomija - poput američke, britanske i francuske - iznosi preko 70 posto BDP-a tih zemalja, dok je kod zemalja u razvoju poput Brazila i Meksika udjel duga u BDP-u manji od 40 posto.

Osim toga, oni koji ulože u obveznice zemalja u razvoju izdane u lokalnim valutama imaju priliku za dvostruku zaradu, budući da, kao što ističe izvršni direktor Dennehy Wellera Brian Dennehy, uz redovan prinos od obveznice, mogu profitirati i od rasta lokalne valute.