Profesionalnim se ulagačima, prema ovom Pravilniku, smatraju klijenti koji posjeduju dovoljno iskustva, znanja i stručnosti za samostalno donošenje odluka o ulaganjima i pravilnoj procjeni s time povezanih rizika. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga donijela je Pravilnik o razvrstavanju klijenata temeljem kojeg su brokerske kuće i banke dužne svoje klijente, s obzirom na njihovo znanje, iskustvo, financijsku situaciju i ulagačke ciljeve, razvrstavati na "male" i "profesionalne" ulagatelje, o čemu će ovisiti i pravila odnošenja prema tim kategorijama klijenata. Profesionalnim se ulagačima, prema ovom Pravilniku, smatraju klijenti koji posjeduju dovoljno iskustva, znanja i stručnosti za samostalno donošenje odluka o ulaganjima i pravilnoj procjeni s time povezanih rizika, a takvima se mogu smatrati i oni ulagatelji koji sami zatraže takav status, ali tek po provjeri njegove stručnosti. Riječ je o klijentima koji kvartalno u prosjeku izvrše najmanje 10 transakcija tijekom četiri prethodna kvartala, pojedinačne vrijednosti transakcija više od 500 tisuća kuna, odnosno čiji je portfelj financijskih instrumenata veći od 3,5 milijuna kuna, kao i klijenti koji su najmanje godinu dana radili u financijskom sektoru, što pretpostavlja znanje o planiranim transakcijama. Također, u tu kategoriju spadaju i institucionalni ulagatelji te pravne osobe koje zadovoljavaju barem dva od tri kriterija navedene u Pravilniku - da imaju vrijednost imovine u bilanci od najmanje 150 milijuna kuna, ostvareni prihod od najmanje 300 milijuna kuna te temeljni kapital od najmanje 15 milijuna kuna. Profesionalni ulagači su i nacionalne i regionalne vlade, javna tijela za upravljanje javnim dugom, središnje banke, međunarodne i supranacionalne institucije kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka, Europska investicijska banka i ostale slične međunarodne organizacije. Svi ostali klijenti ovim su Pravilnikom određeni kao "mali" ulagatelji, s kojima se mora sklopiti pisani ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a prema kojima brokerske kuće i banke imaju i obvezu pružanja svih relevantnih podataka o samoj tvrtki, kao i procedurama i pravilima rada. Ti podaci moraju biti korektni, jasni i neobmanjujući, pa i u promidžbenim materijalima, ne smiju naglašavati potencijalnu korist od poslovanja vrijednosnicama bez upozorenja o odgovarajućem riziku, dostatni za razumjevanje prosječnom građaninu te ne smiju prikrivati ili umanjivati značajne pojedinosti. Prilikom određivanja profila klijenta brokerske kuće i banke moraju uzeti u obzir vrstu usluge koja je poznata klijentu, zatim prirodu, volumen i učestalost klijentovih transakcija te razinu njegove edukacije i profesiju.