Medijski doista detaljno "obrađeni" credit crunch stavio je na velike muke monetarne vlasti, koje se, eto, proteklih tjedana nisu libile ni od izravnih intervencija, pa čak ni (u slučaju FED-a) smanjenja kamatnih stopa kako bi suzbile paniku na tržištu. A to vjerojatno i nije kraj cijele priče, ili barem zamjetan broj analitičara vjeruje da nedavni potezi nisu sve što smo na tu temu imali prilike vidjeti od središnjih banaka. Štoviše, u "lender of the last resort" roli (ulozi spasitelja), osiguravajući likvidnost na tržištu novca, po prvi se puta ovoga tjedna našla i Bank of England, ubrizgavši u sustav relativno skromnih tristotinjak milijuna funti. Intervencija je tek simboličnog karaktera, ali je i takva bila dovoljna da barem za kratko uzbudi duhove i ograniči napredovanje dionica financijskih institucija na Otoku, raspirujući maštu promatrača različitim nagađanjima o mogućim problemima u domaćem bankovnom sustavu. I dok monetarne vlasti razvijenih zemalja pomno motre zbivanja na tržištu, pripravne uskočiti u igru i osigurati potrebnu razinu likvidnosti, problemi njihovih kineskih kolega sasvim su drugačije prirode. Naime, kineska središnja banka po četvrti se puta u ovoj godini odlučila na povećanje ključnih kamatnih stopa, pokušavajući sterilizirati dio kapitala koji pluta sustavom, fokusirajući se pritom, po svemu sudeći, na tržište kapitala. Jer realno su znatno više povećane pasivne kamatne stope (od aktivnih), očito s ciljem da izvuku dio sredstava sa užarenih tržišta kapitala i nekretnina, te inflacijske pritiske svedu u nešto podnošljivije okvire. No puno bi učinkovitiji u tom kontekstu mogao biti najnoviji eksperiment kojim će (za početak) malom krugu odabranih biti omogućeno ulaganje na burzu u Hong Kongu. Jer s aspekta konvencionalnih kriterija (kao što je P/E multipla), dionice u sastavu HANG SENG indeksa trostruko su jeftinije od izdanja u sastavu kineskog CSI 300 indeksa, zbog čega mnogi s pravom očekuju dramatičan priljev svježeg kapitala u nekadašnju britansku koloniju. Naravno, sve pod uvjetom da pilot-projekt poluči željene rezultate, a vlada se napokon odluči na ublažavanje restrikcija kojima se regulira izvoz kapitala. U svakom slučaju, početak dotičnog projekta najbolje je iskoristio operator Hong Kong Exchanges, ostvarivši rast cijene dionica od 6,2 posto, što bi mogao biti tek početak intenzivnog trenda rasta lokalnih izdanja. Još bolji rezultat (+7,1 posto) uknjižio je Chalco, jedan od velikih igrača u industriji aluminija na svjetskoj razini, signalizirajući znatan interes investitora za predstavnika sektora koji se polako oporavljaju od prošlotjedne rasprodaje. Zahvaljujući povećem udjelu čeličana u kompoziciji indeksa, Nikkei 225 je ostvario solidnih 1,1 posto rasta vrijednosti, pri čemu je najveći domaći proizvođač čelika, Nippon Steel, bio u plusu od 4,3 posto. A čeličane su bile vrlo tražena roba i na Starom kontinentu, što najbolje pokazuje globalni lider Arcelor Mittal, čije su dionice tijekom jučerašnje trgovine ostvarile rast cijene dionica od 3,3 posto, predvodeći sektor u kojem gubitnika nije bilo. Salzgitter je uknjižio 2,5 posto, dok su ThyssenKrupp i Voestalpine, uvjetno rečeno, podbacili, bilježeći tek 0,6 posto, odnosno, 0,8 posto rasta cijene dionica. Inače, Arcelor Mittal je Credit Suisse, uz švedski SSAB (+2,5 posto), označio kao svog favorita u sektoru, koji bi se prema jučer objavljenim procjenama analitičara, trebao itekako okoristiti povoljnim odnosom ponude i potražnje na globalnoj razini. Inače, među istaknutim se dobitnicima našao Bayer (+4,4 posto), tragom naizgled nevjerojatne špekulacije kako se Novartis (-0,2 posto) užurbano priprema za preuzimanje njemačkog diva, što je za sada ostalo bez ikakve službene potvrde.
Njemačke banke na meti prodaje
Za razliku od Tokija, gdje su također privlačile veliku pozornost kupaca, dionice banaka na Starom kontinentu i nisu bile osobito popularne, osobito nakon što je WestLB potvrdila ono o čemu se već tjednima nagađalo, navodeći kako njemačke banke imaju velikih problema s otvaranjem kreditnih linija u inozemstvu, nakon kolapsa IKB banke. Zbog čega je Deutsche Bank bila u minusu od 1,2 posto, a Deutsche Postbank zabilježila dvostruko veću gubitak, a u takvim okolnostima niti ostatak sektora nije baš briljirao.