Vlada će do ovotjedne sjednice definirati svoju strategiju­ prema privatnoj ponudi Mola za otkup slobodnih dionica­ Ine, kažu neslužbeni izvori bliski Banskim dvorima. Kakva god da ona bila, za njom će se vući gorak okus reakcije­, a ne akcije, baš kao što je to bilo i zadnjih sedam godina­ koliko je prošlo od prvog prolaska Mola kroz Inina vrata.

No, čak i da se uz pomoć vanjskih poluga ad hoc izgradi konstrukcija obrane od preuzimanja Molovog formalnog većinskog udjela u kompaniji, postavlja se pitanje što će biti poslije toga. Vlada i Mol će i nakon toga glumiti strateško partnerstvo u ključnoj energetskoj kompaniji? Kako će uopće to izgledati, pogotovo ako se u kombinaciji nađe i netko treći koji će potencijalno držati neki veći paketić (i on u strateškom partnerstvu s Vladom). Nekako je dojam da je zbog povrijeđene sujete navodna protuakcija puno više fokusirana na trenutno djelovanje, bez podrobne analize kako će se i tko će Inom upravljati nakon toga. Molu se možda može prigovoriti trenutak u kojem je objavio namjeru. Ako je to planirao, kako tvrdi, još od rujna, ako ne kani tražiti izmjene dioničkog sporazuma, (pre)prodavati trećem niti licitirati s cijenom ukoliko se pojavi kontraponuda, onda je doista mogao sačekati. Ne bi mu mali dioničari zamjerili što nisu dobili novogodišnje nego eventualno uskršnje poklone. Ovako se teško mogu oprati od sumnji da su kartu odigrali kad je njima bilo najpotrebnije, unatoč tome što su, navodno, pri načelnom informiranju ministra Šukera o svojoj namjeri zamoljeni da sačekaju dok se završe pregovori oko plina. Nisu čekali, možda i zbog straha od insajderstva. No, posve je sigurno da su pomno procijenili koje će sve reakcije izazvati. I da već imaju razrađen plan.