Fondovi za gospodarsku suradnju i mirovinski fondovi trebali bi biti glavni oslonac u procesu restrukturiranja velikih poduzeća u Hrvatskoj. Najbolje su ekipirani i znaju kako uspješno okončati ovaj zahtjevan posao. Da bi se pojačala njihova uloga, nužno je dodatno osnažiti timove s financijskim stručnjacima, povećati ulagačku fleksibilnost i to ne samo u visini iznosa i udjela, nego i izbora tvrtki u koje će se ulagati. Također treba omogućiti kompanijama od strateške važnosti, poput HEP-a, dijela Hrvatskih autocesta i Hrvatskih voda, da iziđu na Zagrebačku burzu kako bi se iskoristili pozitivni efekti koje tržište kapitala ima na sustave korporativnog upravljanja, što nikako ne znači da država treba prodati strateške udjele u tim poduzećima.

Zaključak je to izlaganja predsjednika Uprave InterCapitala Tonćija Korunića na trećem okruglom stolu magazina Banka „Institucionalni investitori i korporativno upravljanje" koji je u srijedu u Zagrebu održan u okviru ciklusa „Financijska industrija i korporativno restrukturiranje".

Osim FGS-ova i mirovinaca, istaknuta je važnost investicijskih i private equity fondova, leasing društava te osiguravatelja koji postaju sve važniji izvor financiranja i sa sobom donose promjenu u korporativnom upravljanju kompanijama, čak i u ovako bankocentričnom tržištu kakvo je hrvatsko u kojem na banke otpada tri četvrtine financijskog sektora.

Korunić je naglasio da domaće tržište kapitala obilježava faza čišćenja s obzirom da s burze odlaze tvrtke koje su se tamo našle po sili zakona, a ne svojom voljom kao i one koje će propasti zbog krize. Na njihovo mjesto trebali bi doći izdavatelji koji će zbog nevoljkosti banaka da preuzmu dodatni rizik financiranja, novac potražiti na tržištu kapitala.

Među tisuću najvećih tvrtki koje ostvaruju 400 milijardi kuna prihoda, na top 40 izlistanih kompanija otpada četvrtina prihoda. Korunić vidi potencijal u preostalih 960 poduzeća među kojima treba pronaći one koji zaslužuju bolju poziciju.

Pogled prema Poljskoj
Preko burze bi trebalo privatizirati dijelove državne imovine, kako je to napravila Poljska koja je strateškim partnerima prepustila udjele u svojim najvažnijim poduzećima zadržavajući većinski udio čiji su dijelovi potom prodavani na burzi kako bi se zakrpao proračunski deficit.

Time je Poljska, kazao je Korunić, u dvije godine privukla čak devet milijardi eura. Osim toga, savjetovao je da se formira poseban segment tržišta koji bi bio usmjeren na srednje i manje firme, poput NewConnecta u Varšavi ili AIM-a u Londonu.

Istaknuo je da u kriznim vremenima tržišta kapitala mogu snažnije utjecati na sustav korporativnog upravljanja te da su institucionalni ulagači sve više svjesni činjenice da moraju, ne samo podržavati razvoj kompanija, nego i biti glavni katalizator procesa restrukturiranja, a ako je potrebno i ući u uprave poduzeća kako bi proces učinili što kvalitetnijim.

Korunić je izrazio nadu da će se tržište uskoro očistiti i profilirati što će omogućiti dodatna ulaganja mirovinskih fondova koji su trenutno najveći strani ulagači u Sloveniji gdje investiraju u tamošnje kompanije. Zbog takvog stanja na domaćoj burzi i ograničavajućih limita po kojima maksimalno u jednu kompaniju mogu uložiti deset posto vrijednosti, mirovinski fondovi čak 40 posto imovine ulažu u strane vrijednosne papire.

Objašnjavajući razloge investiranja u strane dionice, predsjednik Uprave Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda Damir Grbavac istaknuo je da je hrvatsko tržište malo i ograničeno zbog čega mirovinski fondovi i odlaze vani, ali to ne znači da ne žele ulagati u Hrvatsku. Štoviše, naglasio je Grbavac, upravo su mirovinci bili inicijatori ideje da im se poveća limit za investiranje u domaća društva što će, kako je najavio predsjednik Uprave Hanfe Petar-Pierre Matek, biti i prihvaćeno najkasnije do početka iduće godine.

Zakonskim promjenama mirovincima bi se povećao limit na 15 posto što bi moglo značiti dodatnu injekciju hrvatskom gospodarstvu od tri milijarde kuna.

Mirovinci i korporativno upravljanje
Međutim, upozorio je Matek, šire mogućnosti pratit će i određena regulativa kojom će se osigurati veća transparentnost investiranja i spriječiti potencijalni sukob interesa da se ne bi dogodilo da mirovinski fondovi ulaze u poduzeća kako bi im omogućili da vrate kredit bankama koje su pak vlasnici tog fonda.

Odluka o ulasku određenog fonda u kompaniju mora biti potpuno transparentna. Treba se jasno reći zašto se ulazi, s kojim ciljem, kakva je strategija...

Istaknuo je da viši vlasnički udio traži i aktivniju ulogu mirovinskih fondova u korporativnom upravljanju kao i ulazak u upravljačke strukture, što može dovesti do potencijalnog sukoba interesa, jer će se postavljati pitanje čije će interese zastupati osoba koja je zaposlenik fonda i član nadzornog odbora neke tvrtke.

Govoreći o ulozi mirovinaca u korporativnom upravljanju, Grbavac je spomenuo primjer Podravke. Izlazak tvrtke na burzu znači i korporativno upravljanje kompanijom što se potom nagrađuje višom cijenom dionice i lakšim financiranjem. Ispričao je strana iskustva gdje je trend da investitori imaju sve aktivnije pozicije u kontroliranju upravljanja: sudjeluju na skupštinama, utječu na donošenje odluka i aktivno komuniciraju s vodstvom poduzeća. Ponašaju se, dakle, više kao vlasnici, a manje kao investitori.

Mirovinski fondovi, njih tri, ulažu i u FGS-ove koji, kako je rekao Grbavac, mogu ići puno „dublje" u vođenju tvrtki nego mirovinci, tako da čak mogu ulaziti i u uprave kompanija.