Mnogi vlasnici obiteljskih farmi i poljoprivrednih tvrtki nakon 1. srpnja 2013. i ulaska Hrvatske u Europsku uniju mogli bi ostati ne samo bez potpora već biti i novčano kažnjeni, a neće moći koristiti ni sredstva iz europskih fondova. Najcrnji scenarij koji ih može pogoditi zabrana je proizvodnje, stoji u dopisu dostavljenom Poslovnom dnevniku. Umjesto najavljenog blagostanja dogodit će se, upozorava naš izvor koji želi ostati anoniman, penali zbog višegodišnjeg nemara i nerada neusklađene, trome i nekompetentne administracije koja poljoprivrednike nije pripremila za EU.

Hrvatska jako kasni u složenim obvezama za provedbu europske Nitratne direktive, za koju je zaduženo Ministarstvo poljoprivrede i koja obvezuje mala i srednja poljoprivredna gospodarstva, te Direktive za integrirano sprječavanje i nadzor zagađenja (IPPC), koja je u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša, a odnosi se na prehrambene i poljoprivredne tvrtke koje su pak dužne ispoštovati i Nitratnu direktivu. Obje direktive za isplatu potpora i korištenje fondova uvjetuju održavanje visoke čistoće tla, zraka i vode. Temeljna obveza države za Nitratnu direktivu bila je utvrđivanje tzv. zona ranjivih na nitrate, što je trebalo ustanoviti još prije pet-šest godina. Projekt se tek radi, doznajemo neslužbeno. Kako još nisu detektirane zone, nema ni nadzora prostora, no Hrvatska se već uplela u prvi rizik mogućih kazni. Povlačenje novca iz IPARD-a traje drugu godinu, Europska komisija, smatra naš izvor, mogla bi tražiti povrat sredstava, ali i izreći kaznu. U Ministarstvu poljoprivrede godinama su minorizirali problem i pružali otpor proglašavanju zona rizika unatoč pokazateljima o onečišćenju. Na čak 60 posto riječnih slivova ne radi se kontrola kakvoće voda, a tamo gdje se provodi 80 posto vode onečišćeno je do neprihvatljive razine. Glavni zagađivači su dušik i fosfor koji 90 posto potječu iz poljoprivrede, umjetnih gnojiva po čijoj smo prekomjernoj potrošnji drugi u Europi.

I kod IPPC direktive za 70 posto onečišćenja krivac je poljoprivreda, što zbog neprimjereno uskladištenog stajskog gnojiva što zbog tehnoloških postupaka. Za razliku od Ministarstva poljoprivrede, koje nam je uskratilo odgovor, u Ministarstvu zaštite okoliša neizravno potvrđuju da bi problema i penala moglo biti, ali, ističu, ne njihovom već krivnjom farmera i poduzetnika jer sporo podnose zahtjeve. Svi normativni akti, tvrde, pravodobno su usvojeni, a obveza farmera i poduzetnika je da prikupe dokumentaciju, zatraže dozvolu i kroz investicijski ciklus prilagode postrojenja i objekte kako bi mogli dobiti 'okolišnu dozvolu' s objedinjenim uvjetima zaštite okoliša. Novu okolišnu dozvolu po EU kriterijima treba ishoditi više od 300 velikih farmi i tvrtki dok je broj njihovih postrojenja koja moraju biti certificirana nepoznat. U Ministarstvu kažu da je do sada stiglo 47 zahtjeva za proizvodna postrojenja. Izdana je samo jedna dozvola i to za farmu Bobota iz portfelja koncerna Agrokor. Nijedan zahtjev nije odbijen no, za veliku većinu zatražena je dopuna dokumentacije. Unatoč upitima poslanim u više tvrtki odgovorili su tek iz Agrokora. Njihove kompanije, kažu, podnijele su zahtjeve za dozvole s objedinjenim uvjetima zaštite okoliša. Potvrđuju da je postupak dug i kompliciran. Obveznici IPPC i/ili Nitratne direktive nisu samo Agrokor, Žito, Koka, Gavrilović, Puris i ostale iz branše već i njihovi kooperanti koji na farmama drže više od 30 krava, 100 svinja ili 40.000 peradi. Neslužbene procjene kažu da se troškovi pojedine dozvole kreću od 100 tisuća kuna na više.

Slovensko iskustvo
Slijedi kazna od 40 milijuna eura?
Zbog neprilagođenosti Nitratnoj i IPPC direktivi u Sloveniji je zatvoreno pet velikih farmi od ukupno 30 i zabranjena proizvodnja na šezdesetak postrojenja u nekoliko tvrtki. Iz Bruxellesa je u Ljubljanu najprije stigla opomena zbog kašnjenja u izdavanju dozvola, a potom su zaključili da je Slovenija prekršila pravni poredak EU i zbog toga joj navodno slijedi kazna od oko 40 milijuna eura.