Strah od ekonomske recesije u Sjedinjenim Državama, najvećeg svjetskog gospodarstva, uzdrmava indekse gotovo svih svjetskih burzi. Naime, svaki dan dolaze nove vijesti kako se trese tlo pod najvećim svjetskim bankama kao što su Citigroup, Merrill Lynch i Morgan Stanley, zbog krize sekundarnih hipotetekarnih kredita sa slikama američkih građana iz srednje klase koji su ostali bez krova nad glavom. Spas se traži od bilo kuda pa se tako dobrodošlo gledaju spasioci iz državno kontroliranih fondova Azije i Bliskog istoka. Time su američke kompanije stavljene na rasprodaju po diskontnim cijenama. Kako bi se na bilo koji način osigurao kakav-takav ekonomski rast, vrata američkog biznisa širom su se otvorila za strane investitore koji agresivno nastupajući koriste priliku, ponukani velikom potražnjom za svježim kapitalom i slabim dolarom. Prošla je godina za SAD bila rekordna po priljevu stranih investicija.
U dva tjedna 22 milijarde
Tako se bilježi brojka od 414 milijardi dolara vrijednog udjela koji je prodan u američkim kompanijama, tvornicama i drugim privrednim subjektima kroz privatne dogovore i(li) kupnje javno trgovanim dionicama. Thomson Financial tvrdi da je to porast od 90 posto u usporedbi s godinom prije te dvostruko većim prosjekom nego u prošlom desetljeću. Naime, samo u prva dva tjedna 2008. strani investitori su najavili kako će uložiti najmanje 22,6 milijardi dolara u američke kompanije što je više od polovice vrijednosti svih najavljenih poslovnih dogovora. Takva situacija otvorila je javnu debatu među Amerikancima o njihovu položaju u svjetskoj ekonomiji. Protivnici velikih stranih priljava kapitala zabrinuti su zbog goleme količine novca i kapitala kojim upravljaju strane vlade, od Kine do Bliskog istoka. Za njih je problematično to što bi strane vlade mogle ostvariti utjecaj u kontroli cjelokupnog američkog ekonomskog sustava i tehnologija povezanih s vojskom, odnosno nacionalnom sigurnošću. Uočljivo je to što su stranci ostvarili najviše ulaganja u nekretnine, proizvodnju čelika, proizvodnju energije i dječju hranu. Kombinacija raznih faktora tako je učinila SAD ovisnim o strancima koji strateški i oportunistički kupuju "obiteljsko srebro". Inače, gruda se zakotrljala kada je njemački ThyssenKrupp Stainless kupio čeličanu Calvert u Alabami za 3,7 milijardi dolara, objašnjavajući kako će preko tog deala doći do mnogih klijenata u Americi kao i o činjenici da je u SAD-u jeftinija radna snaga. Nijemcima su se pridružili giganti kao što je Toyota i Sony, čije su investicije u protekloj godini dosegnule 43,3 milijarde dolara u odnosu na 39,2 milijarde u 2006. godini.
Stranci bolje plaćaju
Zagovornici strategije kojom će američka ekonomija zastati zbog recesije smatraju takve financijske injekcije glasom povjerenja u najveću svjetsku privredu, tržište i radnike. Oko pet milijuna američkih radnika zaposleno je u kompanijama koje su u stranom vlasništvu i plaćeni su 30 posto bolje nego na sličnim poslovima u domaćim kompanijama. Vapaju za stranim kešom otvoreno se pridružila demokratska guvernerka države Michigan Jennifer Granholm koja je izjavila kako je u njezinoj državi izgubljeno 400.000 radnih mjesta u proizvodnji. Sindikalne vođe smatraju da su do te situacije doveli nizovi pogrešnih političkih i ekonomskih poteza.
Sve veća prisutnost stranaca u SAD-u
Strana roba čini trećinu svih konzumiranih dobara u SAD-u, što znači da se unatrag 25 godina udio strane robe u potrošnji utrostručio. Zajednička točka koja muči obje strane jest rastući utjecaj stranih državnih fondova koji su samo tijekom prošle godine ulili 21,5 milijardi dolara u američke kompanije. Rastuća cijena nafte i oslabljeni dolar čine američku ekonomiju izuzetno ranjivom na odluke donesene daleko od njih. Nemali broj analitičara smatra da bi velike i strane strateške investicije mogle uništiti američku ekonomiju te da bi bogate kompanije stranih vlasnika lako mogle svoj ekonomski utjecaj pretvoriti u politički.