Rekordno niska kapitalna adekvatnost u SAD-u, izloženost grčkom dugu, lakomost za novcem poreznih obveznika i ulagača, Deutsche Bank je izgubila kompas, piše za Forbes Frances Coppola.

Deutsche Bank napokon je priznala, piše Frances Coppola za Forbes, a nitko nije iznenađen priznanjem, da im treba još kapitala. Naime, objavili su kako planiraju prikupiti osam milijardi eura novog temeljnog kapitala. Iako su svi znali da im treba još novca, ovo priznanje je pomalo neugodno. Samo prošle godine skupili su tri milijarde eura kroz prava i tvrdili kako im novi kapital neće trebati.

No, nedavno su najavili planove prikupljanja još milijardu i pol ′dodatnog kapitala′, duga koji će se moći u imovinu ako kapitalna adekvatnost padne ispod određene dogovorene razine. Sad se čini kako im treba još najkvalitetnijeg kapitala. Pa što se dogodilo, pita se Coppola.

Već je dugo Deutsche Bank neka vrsta ′ludare′. Kad su se 2007. godine počeli pokazivati prvi znakovi prijeteće financijske krize, DB je bila banka s najvećom polugom u Europi 68 puta većom aktivom od kapitala. Jedva su uspjeli izbjeći da ih spašava njemačka država tijekom financijske krize, no zato je bila primatelj pomoći američke vlade koja je spašavala AIG, a dobili su pomoć u likvidnosti i od FED-a i od ECB.

No, njihovi problemi nisu bili ograničeni samo na američke drugorazredne i toksične izvedenice. Islandska novinarka Sigrun Davidsdottir objavila je kako je Deutsche Bank intenzivno posuđivala novac islandskim bankama i kad su islandske banke propale, ostao joj je značajan portfelj loših kredita.

Pokazalo se i da je Deutsche Bank značajno izložen irskim problematičnim bankama. Kad je propalo irsko tržište nekretnina, irska je vlada, dijelom i na inzistiranje EU, spasila svoje banke kako bi spriječila širenje zaraze diljem eurozone i insolventnost banaka baš poput Deutsche Banka. Bankovna kriza u Irskoj je izazvala duboku recesiju, dok je spašavanje banaka izazvalo fiskalnu krizu, koja je završena bailoutom. Cijena je bila pet godina bolnog usporavanja vladinog i privatnog sektora u Irskoj.

Nijemci su bili nervozni zbog poslova Deutsche Banka u Grčkoj

No, nije tamo stalo. Deutsche Bank bila je i snažno izložena perifernom suverenom dugu i s njim povezanim izvedenicama. Izloženost njemačkih banaka grčkom dugu i premijama osiguranja od kreditnog rizika bio je glavni razlog njemačke nervoze kad se počelo govoriti da će gubitke morati snositi privatni sektor:

Bilo je to dvije godine prije djelomičnog grčkog bankrota, do kad se Deutsche Bank već u dobroj mjeri riješio tih plasmana. Izbjegla je velike gubitke u PSI, za razliku od grčkih umirovljenika koji su ostali bez svoje imovine. Program za tržišta kapitala Europske središnje banke pomogao je Deutsche Banku da se riješi svojeg toksičnog grčkog duga, po stopama povoljnijim od tržišnih. Ta toksična imovina je sad u knjigama ECB-a, koji leži na leđima poreznih obveznika. Još jedan prikriveni bail-out za Deutsche Bank.

Nadalje, tu je bilo i spašavanje pojedinih država. Koliko je građana EU uopće svjesno da novac iz EU i MMF-a koji je poslan Grčkoj i drugim članicama EU u krizi ustvari nije utrošen na ekonomski oporavak tih zemalja, nego na kreditore, uključujući i Deutsche Bank? Pravi bailout u Europi nije bio bailout zemalja, nego banaka, tumači Coppola.

Daleko su od zdrave banke

Unatoč svom novcu, javnom i privatnom, koji im je poklonjen, Deutsche Bank je i dalje daleko od zdrave banke. Nedavno su bili pod pritiskom američkih regulatora da poboljšaju svoju kapitalnu adekvatnost, koja je na 3,1 posto, među najnižima u industriji. Tužni rezultati iz prvog kvartala pokazali su da im je temeljni kapital ostao na 9,5 posto, ispod davno najavljenog cilja od deset posto, taman dovoljno da zada nove brige europskim regulatorima.

Pod istragom su za niz nepoštivanja regulatornih zahtjeva i pravih, nedvojbenih kriminalnih radnji, zbog kojih iz same banke priznaju da ih čekaju novčane kazne regulatora, odštete klijentima i zakonski troškovi ′nepoznate′ veličine. I uza sve to, EU postrožuje kapitalne i likvidnosne zahtjeve kako bi smanjio ili eliminirao mogućnost da banke ubuduće spašavaju porezni obveznici. Nije dobro vrijeme za Deutsche Bank, kaže Coppola.

Nije jasno ni što je točno natjeralo Deutsche bank da odluči tražiti još kapitala, ali moglo bi to imati nešto sa ECB-ovom kontrolom kvalitete imovine i stres testovima. ECB je jasno upozorio da će banke koje ne prođu stres test biti prisiljene smanjiti izloženost svojih bilanci ili se suočiti s mogućnošću da ih se ugasi. Razumljivo, bankama je draže poboljšati svoje kapitalne pozicije nego riskirati sjekiru regulatora.

Zadnje dizanje kapitala će Deutsche odraditi u dvije faze. Prvo će prodati 60 milijuna dionica Paramount Holdings Servicesu, investicijskoj firmi šeika Hamad Bin Jašim Bin Jabor Al-Thanije, koji je član katarske kraljevske obitelji. Dionice će biti prodane po 29,20 eura po komadu, čime će prikupiti 1,75 milijardi eura. Preostalih 6,25 milijardi će nabaviti kroz prodaju prava ekvivalentnih 300 milijuna dionica.

Niz neobičnih brojki

U cijeloj toj priči, neke su brojke upravo neobične, upozorava Coppola. Neki izvori tvrde kako će Katarci postati vlasnicima 28 posto banke, što definitivno nije slučaj, prije da je riječ o osam posto. A drugi pak analitičari kažu kako je prodaja Katarcu uz diskont od trideset posto i čude se zašto postojećim dioničarima nisu ponuđene nove dionice pod istim uvjetima. To nije točno. U vrijeme objave Deutsche Banka, cijena dionice iznosila je 30,70 eura, a od tada je blago korigirana. Prodaja katarskoj tvrtki je uz neznatan diskont, koji se tek treba izračunati. No popust nije ni blizu 30 posto.

No, nešto tu smrdi, upozorava Coppola. 60 milijuna do ukupno 360 milijuna ponuđenih dionica je 16,67 posto ponude. Ali, 1,75 milijardi eura kapitala prikupljeno od prodaje katarskoj firmi je 22 posto od očekivanih osam milijardi eura iz cijelog manevra. To znači da će kasnije izdanje prava ići s velikim popustom. Ako će sve dionice, njih 300 milijuna biti izdane, to znači da će cijena dionice iznositi 20,80 eura po dionici.

To jest diskont od oko 32 posto na cijenu dionice u vrijeme objave plana dokapitalizacije. Dakle, diskont nije na prodaju katarskoj kraljevskoj obitelji, nego na prodaju prava. Za pretpostaviti je da je to osnovni razlog zbog kojeg je cijena dionice pala od objave.

Ali, to nije jedini razlog. Očekivani povrat na kapital Deutsche Banka iznosit će nakon ovog manevra tek 12 posto do kraja 2016. godine. Od dioničara se očekuje da smognu još toliku hrpu novca, a za što točno? Sigurno ne na povrate na kakve su naučili očekivati, i kakve su banke poput Barclaysa i Credit Suisse, koje su napravile daleko veće rezove aktive i poslovanja, najavile.

Ambiciozni planovi, niski povrati na ulaganja

Najava Deutsche Banka da se planira držati teškog tržišta fiksnih prinosa čini se previše ambicioznom, mogu li zaista konkurirati američkim divovima u ovom kapitalno intenzivnom poslu, čak i s kapitalnom adekvatnosti od 11,8 posto? A čini se da i nemaju bog zna kakvu strategiju poboljšanja povrata na kapital osim rezanja troškova (odnos troškova i prihoda i dalje im je previsok, iznad 70 posto).

Cijena dionice već je 25 posto niža nego je bila početkom godine, a u samoj Deutsche Bank očekuju da će nastaviti padati, jer čemu inače toliki popust na izdanju prava? Čak i bez da se u obzir uzme njihova enormna izloženost izvedenicama koja ih mora koštati pravo bogatstvo, ovo nije zdrava banka, kaže Coppola.

Njoj Deutsche Bank izgleda kao arhetip ′banke prevelike za propasti′, banke-zombija koja cijedi novac iz središnjih banaka, države i ulagača i ne vraća puno. Pitanje je koliko dugo će ulagači trpjeti slabe povrate ulaganja i zahtjeve za svježim novcem. Bilo tko, tko misli da DB neće tražiti još novca, vjerojatno se jako vara. No, treba priznati da Deutsche Bank nije jedina europska banka u ovom stanju. Europske banke su općenito u lošem stanju. Treba se nadati da će ih stres testovi ECB-a natjerati da se dovedu u red.

Vjerojatno je da će Deutsche Bank s vremenom biti prisiljena na restrukturiranje svoje aktive i riskantnijih operacija, i to puno drastičnije nego što su planirali. No, vrijeme je za to, kaže autorica analize. Deutsche Bank mora implementirati nešto daleko radikalnije od svoje današnje strategije želi li ulagačima isporučiti povrate koje oni žele, usluge koje klijenti trebaju i stabilnost koju porezni obveznici očekuju. Djelomična, manja Deutsche je u interesu svih.