Moody′s je objavio u četvrtak da kreditni rejting Hrvatske ′Ba2′, uz stabilne izglede, odražava ravnotežu između fiskalne konsolidacije i jačanja institucija, s jedne strane, i slabog potencijalnog rasta gospodarstva i sporosti strukturne reforme.

Između ostalog, kako upozoravaju, mogao bi ojačati negativni pritisak na rejting ako država ne bude u stanju idućih godina provesti sveobuhvatan program strukturnih reformi, s obzirom da bi neuspjeh u tome vjerojatno doveo do slabijeg rasta gospodarstva i dugoročnog rasta javnog duga.

Moody′s također očekuje da će rast hrvatskog gospodarstva ostati snažan, ali u 2018. lagano usporiti na 2,7 posto, što je u skladu s kretanjima u drugoj polovini 2017. i bliže srednjoročnim procjenama rasta BDP-a od 2 do 2,5 posto.

Na pitanje novinara bi li izostanak strukturnih reformi mogao prolongirati ulazak u eurozonu, Vujčić je rekao da bi ušli i u eurozonu potrebno je provoditi strukturne reforme, no napominje da to nije potrebno samo zbog ulaska već i zbog nas samih.

"To je ono što već godinama upozoravam. Bez provođenja strukturnih reformi teško je očekivati da potencijalna stopa rasta hrvatskog gospodarstva bude zadovoljavajuća, što onda utječe i na perspektivu ulaska u eurozonu", izjavio je Vujčić na marginama srednjoškolske debate u organizaciji HNB-a i Hrvatskog debatnog društva na temu "Euro u Hrvatskoj - za ili protiv?", a povodom obilježavanja Međunarodnog tjedna novca.

Na pitanje novinara brine li ga to izvješće, odgovorio je niječno, kazavši da je ono potpuno u skladu s onime što je očekivao, a i u skladu s nekoliko posljednjih izvješća. Kako je kazao, praktički sva izvješća rejting agencija na isti način ocjenjuju, s jedne strane popravljanje fiskalne situacije te relativno pozitivan rast BDP-a, dok s druge upozoravaju na nedostatak strukturnih reformi i potencijalnog rasta BDP-a u idućem srednjem roku.

Smatra da bi trebalo pokrenuti značajne reforme u cijelom nizu sektora, napomenuvši da je najznačajnija strukturna reforma koju je Hrvatska provela u zadnjih desetak godina ulazak u EU.

Vujčić je ustvrdio da je ulazak Hrvatske u eurozonu obveza, kako će se u jednom trenutku odrediti ciljni datum, no kako je sada još prerano reći koji je to. Smatra da bi bilo dobro što prije ući u eurozonu, no iako se to neće dogoditi u nekoliko idućih godina, mora se krenuti tim putem, budući da je sama procedura takva da iziskuje barem četiri do pet godina pripreme.

Iako je glavni trošak uvođenja eura odricanje od dijela suverenosti, odnosno vođenja neovisne tečajne politike i one kamatnih stopa, Vujčić navodi da je u Hrvatskoj slučaj da velika neovisnost i ne postoji jer je velik dio dugova, 150 posto BDP-a, odnosno više od 500 milijardi kuna, vezano uz euro. Primjerice, tako bi svaka deprecijacija kune prema euru od 10 posto povećala dug za 50 milijardi kuna, dok bi aprecijacija tečaja dovela do slabljenja konkurenosti hrvatskih poduzeća, pojašnjava.

Na neki način Hrvatska kao da se već nalazi u eurozoni što se tiče tečajne politike, kaže Vujčić, jer već dugi niz godina drži tečaj kune vezan uz euro, pa se tu onda i nema što za izgubiti.

Na srednjoškolskoj debati, koja je okupila učenike iz više hrvatskih gradova, predstavnice afirmacijske skupine, zagrebačke gimnazijalke Maja Roglić, Jelena Lara Marinković i Tara Jović kazale su da je glavna prednost eura njegova stabilnost, što se pozitivno odražava na gospodarstvo, kao i na građane i njihove kredite. Također, smatraju da bi stabilna valuta privukla značajno više stranih ulaganja, što bi doprinijelo rastu gospodarstva i standardu građana.

Predstavnici negacijske skupine Karlo Vedak, Lovro Matić i Matko Dujmović, također polaznici zagrebačkih gimnazija, kao argumente protiv uvođenja eura navode gubitak kontrole nad monetarnom politikom, a ističu i troškove vezane za modele na kojima funkcioniraju informacijski sustavi, a nužno će doći i do rasta cijena.

Viceguverner HNB-a Bojan Fras, pak, kazao je da je HNB u protekle tri godine ugostio oko 5.800 srednjoškolaca i studenata u vidu raznih oblika radionica s ciljem financijske edukacije i povećanja razine financijske pismenosti. Poručio je da je takva edukacija važna jer predstavlja temeljni alat preživljavanja u suvremenom svijetu, u smislu odgovornog upravljanja vlastitim financijama, kao i usvajanja pojmova iz javnih financija.