Nedavne nestabilnosti na globalnim dioničkim društvima dovele su do povećanja pesimizma ulagača, otkriva veliko istraživanje Boston Consulting Groupa. Boston Consulting Group je u suradnji s Thomson Reutersom proveo anketu među više od sedamsto portfolio menadžera i burzovnih analitičara u tvrtkama koje zajedno upravljaju imovinom vrijednom oko 2,5 bilijuna dolara. Riječ je o anketi koju Boston Consulting Group kontinuirano provodi svake godine još od 2009. kako bi bolje razumjeli različita gledišta na globalna financijska tržišta i prioritete u stvaranju vrijednosti za dioničare.

Ključni su uvidi ankete:

Ulagači su pesimističniji - barem kratkoročno. Trideset i dva posto uključenih u anketu opisalo se pesimističnima ili izvanredno pesimističnima o tržištima kapitala u 2016. godini, što je skok od gotovo sedamdeset posto u odnosu na 2015. a u isto vrijeme i najviši postotak negativno raspoloženih od 2009. godine, kad je bio vrhunac financijske krize u SAD-u.

Sudionici ankete imaju skromna očekivanja ukupnog povrata ulaganja u dionice (total shareholder return). Pesimizam anketiranih financijaša može se iščitati i iz njihove procejene povrata ulaganja od tek 5,5 posto godišnje u sljedeće tri godine. Riječ je o najnižoj procjeni povrata još od početka provedbe Boston Consulting Groupovog istraživanja 2009. godine i zamjetno ispod devedesetogodišnjeg prosjeka indeksa S&P 500 koji iznosi 10,1 posto. Ukupni povrat ulaganja (total shareholder return) mjeri kombinaciju rasta cijene dionice i prinosa dividende u određenom vremenskom razdoblju. Smatra se sveobuhvatnom mjerom stvaranja vrijednosti za ulagače.

Ulagači očekuju najveće povrate u ponovnom otkupu dionica. Danas kad programi ponovnog otkupa vlastitih dionica dosežu rekordne razine, anketirani ulagači vjeruju kako će najveći povrat na ulaganja kroz sljedeće tri godine doći upravo kroz gotovinske isplate, bilo kroz dividendu ili programe ponovnog otkupa dionica. Ali ulagači i dalje ne vjeruju da su te isplate jedini pokazatelj dobrog provođenja strategije ulaganja poduzeća. Smatraju kako su još važniji drugi načini korištenja gotovine kompanija, posebno ulaganja u daljnji rast poslovanja.

Ulagači traže nove strategije stvaranja vrijednosti. U atmosferi skromnih stopa rasta bruto domaćeg proizvoda, a u isto vrijeme rekordno visokih stopa profitabilnosti i visokih valucijskih multipli, čini se kako ulagači ipak traže tvrtke koje imaju vjerodostojne strategije rasta. Sve ih više zanimaju tvrtke koje gotovinu koriste za strateška preuzimanja, one s iskusnim upravama i primamljivim dioničarskim pričama, utemeljenima na jakim fundamentalnim pokazateljima i inteligentnoj alokaciji kapitala.

Stavimo ove činjenice u kontekst

Kako bi bolje shvatili stajališta ulagača i analitičara, potrebno je podsjetiti se na temelju čega oni donose takve zaključke. Tijekom prošle godine, kompanije iz sastava S&P 500 indeksa koje se ne bave financijskim biznisom su svojim ulagačima osigurale povrat veći od bilijuna dolara, od čega više od šezdeset posto otpada na programe otkupa dionica, a ostatak na dividende. Otkupi su od 2009. porasli više nego četverostruko. U isto vrijeme, troškovi kapitalnih ulaganja kompanija uvrštenih u S&P 500 porasli su tek 44 posto u istom vremenskom razdoblju.

„Nakon dugog perioda tijekom kojeg su kompanije ulagačima vraćale rekordne gotovinske iznose, sada se čini kako ulagači traže tvrtke koje tu gotovinu znaju iskoristiti kako bi povećale fundamentalnu vrijednost svojeg poslovanja", ocijenio je Jeffrey Kotzen, stariji BCG partner i globalni lider za teme dioničarstva.

„Ovo se jako dobro nadovezuje i na prilike za ulaganja u našoj zemlji. Očito je da ulagači u nedostatku atraktivnih prilika na poznatim tržištima traže nove prilike na novim tržištima. No, da bi hrvatske tvrtke privukle novac međunarodnih ulagača, moraju biti dovoljno velike da bi ih ulagači uočili i moraju imati atraktivan i provediv plan poslovanja (tzv. equity story), koji će osigurati rast vrijednosti ulaganja. Jedino tvrtke koje posluju regionalno i imaju jasan plan širenja poslovanja mogu privući pažnju ulagača", objašnjava Tomislav Čorak, BCG principal u Hrvatskoj.

Nalaze ankete treba razumjeti i u kontekstu kontinuirane prilagodbe kompanija na makroekonomske uvjete, odnosno iznimno niske stope rasta BDP-a od globalne financijske krize 2008. i 2009. godine nadalje. „Kompanije su srezale troškove kako bi poboljšale profitabilnost i oslobodile tijekove gotovine, iskoristile prednosti niskih ili čak negativnih kamatnih stopa i povećale financijske poluge, kao i povećale isplate gotovine u obliku dividendi i otkupa dionica, te ostvarile koristi od povećanja evaluacija u vremenu kad su se tržišta kapitala oporavljala od svojih post-kriznih niskih razina" rekao je Frank Plaschke, partner u BCG-ovom uredu u Muenchenu.

Nalazi ankete BCG-a sugeriraju kako investitori vjeruju da su se te strategije istrošile. „Marže su na vrhuncu i teško će ih biti povećati", procjenjuje Tim Nolan, partner u BCG-ovom uredu u New Yorku i dodaje: „Vraćanje gotovine ulagačima i dalje će predstavljati značajan dio ukupnog povrata ulaganja, i biti temeljem procjena, ali gotovinske isplate same ne predstavljaju najvišu vrijednost. Na kraju, iako su kamatne stope bile rekordno niske, za očekivati je da će uskoro porasti. Svi ti čimbenici pokazuju kako će vrednovanja i dalje biti pod pritiskom".

U ovakvoj atmosferi, ulagači žele da se tvrtke usredotoče na poboljšanje osnovnih temelja poslovanja: da usklade viziju poslovanja, korporativno upravljanje, organizacijske sposobnosti i kapitalna ulaganja nužna za stvaranje temelja rasta svojeg osnovnog poslovanja, odnosno core businessa. „U uvjetima niskog rasta, to je golem izazov", kaže Kotzen i zaključuje: „Ali baš zato što je to tako teško rast koji stvara novu vrijednost će biti ono što će najbolje kompanije razlikovati od ostalih".