Na svjetskim burzama je posljednjeg dana 2013. bilo razloga za šampanjac. Bilježe se rekordne stope rasta i po njima, svjetsko gospodarstvo je na putu u blještavu budućnost. Ali valja biti oprezan u prognozama.

Na koncu godine je i burza u New Yorku objavila kako je 2013. bila "najbolja godina od 1997.". Pojedini indeksi su godinu završili s rekordima koji sežu u još dalju prošlost. Tako je Dow Jones posljednje zvono na Wall Streetu u 2013. dočekao na 16.576,66 bodova što znači da je te godine narastao za 29,3%, indeks tehnoloških tvrtki Nasdaq je pak zabilježio godišnji rast od 39,1%.

U Frankfurtu se na novogodišnje slavlje otišlo već u ponedjeljak (30.12.), ali i tamo su špekulanti otišli kućama u najboljem raspoloženju. Indeks DAX je godinu završio na 9.552,16 bodova što je oko četvrtine više od vrijednosti prije godinu dana. Ne ide loše niti indeksu najznačajnijih europskih tvrtki EuroStoxx50 koji se vratio na razinu iz listopada 2008., piše Deutsche Welle.

Uopće, pred kraj godine su se čule mnoge vijesti koje su barem zvučale dobro. Stopa gospodarskog rasta Sjedinjenih Američkih Država je u trećem kvartalu zabilježila snažan rast i kad bi se projicirao na čitavu godinu iznosio bi 4,1%. Španjolska je objavila kako će, nakon Irske i ona izaći ispod europskog "kišobrana" jer je sposobna brinuti se sama o sebi. Utoliko je i predsjednik Europske središnje banke Draghi objavio kako "postoje jasni znakovi" kako se uspješno izlazi na kraj s nevoljama.

Svjetlost u tunelu je vlak iz suprotnog smjera?

Dok tako izgleda kako se u svjetskom gospodarstvu sve polako vraća u "normalu", ipak se čuju i drugačije vijesti. Ako američko gospodarstvo raste, a NASDAQ bilježi rekordne vrijednosti, zašto je sad i koncern Hewlett Packard objavio kako će otpustiti dodatnih pet tisuća suradnika? Zašto se jedino na tržištima sirovina nema zašto slaviti? Cijena nafti doduše polako raste, ali cijena poljoprivrednih sirovina je prošle godine pala za 16%, industrijskih metala za 14%, a ukupan indeks S&P GSCI je pao za 2%. Prevedeno na "običan" jezik to zapravo znači kako tvornice još uvijek ne rade "punom parom".

Ovaj vatromet vrijednosti na financijskim tržištima je zapravo rezultat nečeg posve drugog od gospodarskog oporavka: jedino što radi "punom parom" su tiskare novca. Claus Döring iz njemačkog "Börsen Zeitunga" smatra kako bi svakome trebao prisjesti pjenušac ako pogleda kako se bilanca američke središnje banke od početka krize učetverostručila! Fed ne samo da nudi novac praktično bez kamata, nego i sustavno otkupljuje američke državne obveznice i "pumpa" svjež novac na tržište tako da je njegova bilanca narasla na basnoslovnih četiri bilijuna (4.000.000.000.000) dolara.

Slično čini i Europska središnja banka, a na zahtjeve nekih njemačkih političara kako treba okončati tu politiku jeftinog novca, Mario Draghi odgovara kako "ne razumije perverzni strah" koji vlada među Nijemcima. Inflacija se drži u granicama, na tržištu novca se osjeća olakšanje i zašto bi onda trebalo povećavati temeljnu kamatnu stopu?

Njemački gospodarski novinar Claus Döring uopće ne sumnja kako će i ovaj mjehur morati "pući". To znači da nam tek prijeti kriza kakvu svijet još nije vidio jer se još nikad nije niti dogodilo da središnje banke SAD-a i EU-a tako sustavno i u takvim razmjerima zasipaju financijsko tržište novcem.

S druge strane, Lex van Dam iz hedge-fonda Hampstead Capital dijeli mišljenje drugih špekulanata kako je ova politika središnjih banaka odlična: "Sa gospodarskim rastom koji se polako vraća, inflacijom pod nadzorom i podrškom središnjih banaka izgleda da se tržište vrijednosnica ne može zaustaviti."