Mnogi su sumnjičavi prema potezu Marijana Filipovića. Izvlače mu mrlje iz prošlosti. No, i drugi su se snašli u preraspodjeli društvenoga bogatstva, pa nisu ništa darovali.

Ne pitaj što će ti domovina dati, nego vidi koliko ti možeš učiniti za nju. Tako nekako glasi deviza domoljuba koji državu vide kao zajednicu zadovoljnih ljudi. U Hrvatskoj, gdje na državu onaj nemoralni dio pučanstva gleda kao na sredstvo za izvlačenje novca, takva filozofija nema puno sljedbenika.

Stoga nije čudno što odluka Marijana Filipovića, najvećega hrvatskog prerađivača drva, da svoju kompaniju Finvest putem zaklade prepusti građanima Čabru dobiva takav tretman u medijima. Slušajući ga teško je povjerovati da taj čovjek živi među nama. "Svog sam sina smijenio s mjesta predsjednika Uprave Finvesta jer je selio kapital u turizam. Istina je da u proizvodnji drva poslujemo s gubitkom, ali ne možemo gledati samo profit, moramo misliti i na ljude", izjavio je ovih dana Filipović, kojem je jasno da se stanovnik Čabra koji ostane bez posla u Finvestu više nema čemu nadati. U takvim malim mjestima onaj tko ne radi u državnoj službi obično ne radi nigdje. Idilično goransko mjesto prava je bijela fleka na karti Hrvatske: čabarski kraj, koji se duboko usijeca u Sloveniju, od izolacije nije spasila ni izgradnja autocesta. Sada mediji pokušavaju otkriti "u čemu je štos", pokušavaju proniknuti o kakvoj je podvali riječ.

Nagađaju da mu poslovanje ne ide dobro, a prisjetili su se i nekih spornih detalja iz kronologije razvoja Finvesta, kao što je gradnja objekata bez odgovarajućih dozvola. Te pritužbe mogle bi se proširiti i na zapadnu Bosnu, na Drvar i Bosansko Grahovo, gdje je Finvest odmah nakon završetka rata počeo eksploatirati prirodne resurse. Međutim, i razni drugi dobro su se snašli u preraspodjeli društvenoga bogatstva, pa kasnije nisu nikome ništa darovali. Filipović tvrdi kako mu se javljaju kolege i govore da razmišljaju o sličnom potezu. Poduzetnici su dosad tek u rijetkim slučajevima imali inicijative koje bi oplemenile društvo. Branko Roglić nedavno je financijski pomogao izdavanje Makarske kronike kao neovisnog medija. Prije toga, Jako Andabak zasadio je nove vinograde na južnom Braču, oplemenivši time ako ne društvo, a ono barem prirodu. Vjerujemo i da neki tajkuni anonimno doniraju novac potrebitima, bez fotografiranja s divovskim čekom na tisuću kuna. Svima ostalima Filipović je dao sjajan primjer.