Danas u 14 sati istječe rok do kojeg zainteresirani za privatizaciju Petrokemije trebaju predati svoje službene ponude. Tim rokom definitivno bi trebala završiti 15-godišnja era otpora privatizaciji tvrtke za koju se slobodno može reći da hrani i oblači Kutinu.

Sada već davnog lipnja 1998. godine ondašnji ministar poljoprivrede Zlatko Dominiković najavio je početak uvoza umjetnih gnojiva, a u Kutini je Stožer za obranu Petrokemije predvođen sindikalistom Željkom Klausom pokrenuo pravu malu revoluciju te spriječio prodaju kompanije, ali i nužne pokušaje racionalizacije te modernizacije poslovanja.Stožer za obranu Petrokemije i sindikat sve do prije nekoliko mjeseci zadržali su presudan utjecaj na donošenje ključnih odluka o Petrokemiji te se romantizirani bunt radnika-branitelja iz devedesetih pretvorio u kočničara promjena i razvoja.

Petrokemija je dovedena u dramatične gubitke te joj je za opstanak bila nužna nedavna dokapitalizacija od 186 milijuna kuna. Nije tajna da je interes za privatizaciju Petrokemije bio velik, ali je i dalje velika nepoznanica u kojoj je mjeri nezavidno stanje poslovanja Petrokemije obeshrabrilo zainteresirane igrače. O Petrokemiji su se ozbiljno raspitivali i veliki Borealis te poljska grupa Azoty, jedan od najvećih proizvođača gnojiva u Europi.

Više puta kao mogući ulagači spominjali su se Agofert, norveška Yara te više velikih ruskih kompanija iz biznisa s plinom.Iako je Stožer za obranu Petrokemije godinama kao glavnu zadaću imao borbu protiv prodaje, sada je upravo pronalaženje strateškog partnera za upravu te tvrtke jedina preostala varijanta u kojoj kutinska tvornica može zadržati status zaista važne kompanije.

Teško se oteti dojmu da je najpovoljniji trenutak za privatizaciju već propušten te da nakon gomilanja gubitaka ne bi bilo veliko iznenađenje ako bi se broj prijava sve na samo 2-3 ozbiljna igrača.

Div iz Kutine još ne zna je li izbjegao stečaj

Kutinska Petrokemija i danas je jedno od najvećih industrijskih postrojenja i sa 650 milijuna prostornih metara najveći je potrošač plina. Trenutačno zapošljava nešto više od dvije tisuće ljudi. Petrokemija je imala oko 3300 dioničara među zaposlenicima, a i uz protivljenje privatizaciji veći je dio zaposlenika prodao svoje dionice. Još nije isključen ni stečaj.