Kriza u Agrokoru pokazuje kako financiranje rasta kreditima može biti opasno, smatra direktor Beogradske burze Siniša Krneta. S njim smo sredinom mjeseca razgovarali u beogradu u sklopu 2. međunarodne konferencije regionalne burzovne platforme SEE Link, a Krneta - koji je na čelu Beogradske burze posljednjih godinu i pol - govori o stanju na srpskom tržištu, utjecaju krize u najvećoj hrvatskoj kompaniji na burzu te zašto je relativno visok udjel stranih investitora uznemirujući podatak za srpsko tržište.

Što SEE Link znači za Beogradsku burzu?

Najkraće rečeno, jedan novi potencijalni ulaz novih investicijaa. U ovom trenutku na Beogradskoj burzi ne možemo biti zadovoljni ponudom dostupnih investicijskih alternativa. U ovom postprivatizacijskom razdoblju prisutna je sve veća i frekventnija konsolidacija vlasništva u prethodno privatiziranim kompanijama uz istovremeni trend nekorištenja tržišta kapitala u svrhe za koje bi općenito trebalo postojati. Danas, kada kriza oko Agrokora ne trese samo Hrvatsku već i cijelu regiju, SEE Link bi po našem mišljenju trebao pokazati put onima koji vode velike biznise. Drugim riječima, SEE Link pruža mogućnost da svi oni koji pomišljaju danas-sutra na inicijalne javne ponude sada pred sobom imaju daleko veći broj potencijalnih investitora koji mogu biti ekvivalenti domaćim investitorima imajući u vidu da se u regiji i dalje dobro poznajemo. Kao što vidimo u slučaju Agrokora, interoperabilnosti i izloženosti korporacija u regiji su i dalje vrlo intenzivne. To istovremeno treba ukazati na priliku onima koji pomišljaju na prikupljanje kapitala i financiranju rasta i razvoja da to mogu činiti na svojim domaćim tržištima i da odlasci u London, Beč ili Varšavu nisu jedina opcija.

Kakve su mogućnosti privatizacije u Srbiji?

Kvantitativno, daleko su manje nego prije 10-ak godina. Međutim, ono što sve više izbija u prvi plan jest očekivana kvaliteta koja se kroz privatizaciju može ponuditi. Dodatnu kvalitetu može činiti nekoliko lukrativnih biznisa, prije svega mislim na ICT biznis, odnosno Telekom Srbije. Ta je kompanija jedna od rijetkih, ako ne i jedina u regiji iz te industrije koja i dalje nije prisutna na tržištu kapitala. Dio kapitala Telekoma Srbije potpuno je besplatno dodijeljen sadašnjim i bivšim zaposlenicima kao i svim punoljetnim građanima, pa je 21 posto Telekoma Srbije u rukama 4,8 milijuna osoba. To je potencijal i to je ono na šta Beogradska burza i srpsko tržište kapitala računaju.

S druge strane, Elektroprivreda Srbije koja je - u odnosu na Telekom Srbije - bitno dalje od tržišta kapitala, ali je jedan od kandidata za privatizaciju. Ne treba zaboraviti ni poziciju u Komercijalnoj banci u kojoj Republika Srbija i EBRD dominiraju u vlasništvu i u postupku je pronalaženja novih vlasnika. Imamo tu još i JAT Tehniku, pa jedan tržištu potencijalno interesentan biznis iz oblasti osiguranja, a riječ je o Dunav osiguranju koja je i dalje 95 posto u rukama države. Sve to čini jedan "skup karata" na koje tržište kapitala računa

S novim poslovnim modelom koji je u posljednjih godinu i pol dana prisutan na Beogradskoj burzi, primarno smo fokusirani na privatni sektor. Naš je posao da se probamo odmaknuti od veze koja je tipična za tranzicijske države, a to je veza između tržišta kapitala i privatizacijskih procesa. Pokušavamo pronaći novi pool kompanija koje bi u Srbiji nakon 77 godina otvorile vrata inicijalnih javnih ponuda i tako stvorile novi val korištenja tržišta kapitala. Državni sektor i privatizacija, ako se događa na tržištu kapitala, i više su nego dobro došli, ali naučivši lekciju u prethodnih 15 godina, niti se oslanjamo na priljev od sektora države, a i ne želimo to kao jedini kanal ponude.

Postoje li takve privatne kompanije koje bi htjele napraviti IPO?

Privatni sektor pokušavamo motivirati i educirati kako bi u sljedećem koraku pokušao pronaći partnera na tržištu kapitala ako se odluči na taj način financirati svoj rast i razvoj. Slučaj Agrokor koji trese regiju posljednjih tjedana, vjerovali ili ne, čak nam i ide u prilog. Sve što se dogodilo u slučaju Agrokora upućuje na zaključak vlasnike biznisa u Srbiji da je način financiranja rasta i razvoja u velikoj mjeri odrednica koja može definirati sudbinu razvoja kompanije. To sve govorim u trenutku kada su financijska tržišta obilježena povijesno najnižim kamatnim stopama i kada dužnički kapital nikad nije bio jeftiniji, a i dalje je "opasan". Kada vidite što se dogodilo divu, shvaćate prednosti tržišta kapitala. Naravno, tržište kapitala nije dostupno za sve i ne treba biti.

Ima li vlada Srbije sluha za tržište kapitala, u smislu da mu porezno ili zakonski izađe u susret?

To je jedan od teških tereta koje nacionalna tržišta kapitala u regiji nose. U Srbiji već duži niz godina imamo problem privoliti donosioce odluka, prije svega kada govorimo o privatizaciji. S druge strane, stopa poreza na kapitalnu dobit u Srbiji je 15 posto, bitno niža nego primjerice u Sloveniji gdje je 25 posto, ali smatram da je tih 15 posto ekstremno visoka stopa za srpske prilike. Sve zemlje u regiji trebale bi atraktivnim poreznim okruženjem dodatno privući investitore, ne samo strane, već i stimulirati lokalne da svoj novac "uposle" plasirajući ga kroz privatni sektor. Za sve to treba porezna podrška. Najrazvijenije ekonomije današnjice kroz poreznu politku stimuliraju domaće investitore. Ako pogledate Veliku Britaniju, vidjet ćete da je mnogo pažnje poklonjeno bogatima ne bi li kroz crowdfunding platforme i općenito tržište kapitala investirali zarađeni novac. U Srbiji nemamo tako nešto, ali smo u posljednjih godinu dana otvorili mnoga vrata i o tim se temama sve intenzivnije razgovara. Iskreno se nadam da će možda već krajem ove godine ili početkom iduće porezni sistem u Srbiji drugačije percipirati ulaganje na tržište kapitala.

Na internetskoj stranici Beogradske burze stoji podatak da je 40 posto prometa zasluga stranih investitora. Iz kojih država najviše dolaze ti investitori?

Za nas je to vrlo uznemirujući podatak. Primjerice, hrvatsko tržište nije u tolikoj mjeri ovisno od percepcije stranih investitora. U Hrvatskoj postoji II. stup mirovinskog osiguranja na čiju se financijsku moć ne oslanja samo hrvatsko tržište, već kompletno tržište u jugoistočnoj Europi. Iz tog razloga šokovi odsustva stranih investitora najmanji su u Hrvatskoj. U Srbiji II. stup ne postoji, a III. stup je financijski relativno slabašan i više je okrenut državnim dužničkim papirima, pa tržište kapitala nema naročitu korist od njega. Stoga udjel od 40 posto stranih investitora čini srpsko tržište izrazito ranjivim. U razdoblju nakon svjetske financijske krize ulagači su najviše dolazili iz Hrvatske, Slovenije i Austrije. U razdoblju prije 2007. za nas veliko iznenađenje, ali i za sve sudionike na tržištu, bilo je prisustvo skandinavskih investitora, pa čak i američkih. Dolaskom krize primjetno je njihovo povlačenje, a uz to imali smo i nekoliko "incidentnih" delistiranja koja su skandinavske investitore dodatno "razjurili" s tržišta.

Koliki je bio lanjski promet na Beogradskoj burzi?

Negdje oko 360 milijuna eura i to je bio najbolji postkrizni promet, ali uz jednu zamku. Oko 85 posto prometa kreirano je na tržištu državnih dužničkih papira. Suštinski, to je jako loš rezultat jer je svega 55 milijuna eura prometa ostvareno na tržištu dionica što je i najlošiji rezultat u postkriznom razdoblju.

Posluje li Beogradska burza pozitivno?

Ne. Imajući u vidu uvjete na tržištu, volio bih imati čarobni štapić koji bi od svega toga mogao napraviti pozitivni rezultat. Beogradska burza se trudi kroz prateće aktivnosti amortizirati šokove koji se događaju na osnovnom biznisu. Mogu reći da sam zadovoljan stupnjem amortiziranja tog šoka. Implementacijom nove poslovne strategije vjerujem da ćemo 2018. imati pozitivan financijski rezultat.

Koliki je bio minus za prošlu godinu?

Negdje oko 26 milijuna dinara. On još nije usvojen na skupštini, ali to je brojka s kojom ćemo izaći pred skupštinu.

Ne možemo zaobići Agrokor. Premijer Vučić je izjavio kako će uvesti kapitalni kontrole prema kompanijama u Srbiji u Agrokorovu vlasništvu kako se ne bi izvlačila dobit. Kako to komentirate?

U ovom trenutku slučaj Agrokora na nas na burzi je zanimljiv da ga pred srpskim privatnim sektorom koristimo kao primjer što neki biznis koji traži kapital za financiranje rasta i razvoja ne bi trebao raditi. U tom kontekstu, imamo pune ruke posla. Imajući u vidu probleme s kojima se na tržištu kapitala susrećemo, ne pratim na dnevnoj razini koje su to mjere koje se sa strane srpske, slovenske ili hrvatske vlade predlažu. Na Beogradskoj burzi, čak i kada bi htjeli, ne možemo osjetiti izravne posljedice ove krize jer srpske kompanije u vlasništvu Agrokora nisu dostupne investitorima.