Iz Udruge Glas poduzetnika (UGP) u petak su upozorili kako bi prijedlog novog modela obavljanja poslova zaštite na radu, koji bi poslodavcima propisivao minimalan broj sati za obavljanje tih poslova, za velik broj mikro i malih poduzetnika mogao značiti novo administrativno i financijsko opterećenje.

Sigurnost radnika, kako su istaknuli, mora biti cilj, ali ne kroz fiksne administrativne modele koji ne razlikuju stvarni rizik od birokratske forme

Iz UGP-a se slažu kako je zaštita na radu važna, kako radnici moraju biti sigurni i pravila moraju postojati. No smatraju kako "problem nastaje kada se zaštita na radu počne mjeriti tablicom sati, a ne stvarnim rizikom na radnom mjestu".

Nije isto, kako su naveli, ima li poslodavac 40 ljudi u uredu, trgovini, proizvodnji ili na terenu. Broj zaposlenih je važan podatak, ali ne može biti gotovo jedino mjerilo.

Prema prijedlogu o kojem se raspravlja, poslodavci do 49 radnika morali bi osigurati najmanje pet sati tjedno za poslove zaštite na radu, osim u posebnim slučajevima poslova malog rizika. To znači oko 20 sati mjesečno. Ako mali poduzetnik te poslove ne može organizirati interno, nego ih mora ugovarati izvana, takva obveza može predstavljati značajno dodatno financijsko i administrativno opterećenje, kažu u UGP-u.

Za veliku tvrtku, kako su naveli, to je možda samo jedna stavka u tablici, no za malog poduzetnika, to je često razlika između ulaganja u radnika, opremu ili dodatnih troškova koje nova regulativa nameće poslovanju.

Sustav treba biti pravedniji

Mala trgovina s 12 zaposlenih, uredska tvrtka s 45 ljudi i poduzetnik koji je upravo prešao s 49 na 51 zaposlenog ne mogu se tretirati po istom automatizmu kao poslodavci s bitno složenijim i opasnijim radnim uvjetima. Rizici nisu isti, pa ni obveze ne bi smjele biti iste, smatraju u UGP-u, napominjući kako ne traže manje sigurnosti za radnike već pametniji, pravedniji i provediviji sustav.

Po njima, zaštita na radu mora se temeljiti na stvarnom riziku - kakav se posao obavlja, gdje se obavlja, koliko je lokacija, koliko ima ozljeda na radu, kakva je oprema i koje su stvarne preventivne potrebe.

Ako toga nema, kažu u UGP-u, zaštita na radu pretvara se u formalnost.

"Fiskalizacija, evidencije, izvještaji, pravilnici, obrasci i rokovi - svaka nova obveza pojedinačno možda djeluje mala, ali njihov zbroj za male poduzetnike postaje ozbiljno administrativno i financijsko opterećenje", upozorili su iz UGP-a istaknuvši potrebu detaljnije procjene financijskih i administrativnih učinaka ovakvih obveza na mikro, male i srednje poduzetnike.

UGP stoga traži da se sporne odredbe o fiksnoj minimalnoj satnici izbrišu ili bitno izmijene, posebno za mikro i male poslodavce.

Poruka UGP-a je, kako su kazali, jasna - "zaštita na radu da, novi administrativni nameti za male poduzetnike ne".