Zapušteno poljoprivredno zemljište mora se hitno staviti na raspolaganje uspješnim poljoprivrednim proizvođačima, poručuje u ponedjeljak HUP-Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede i predlaže četiri modela uređivanja i okrupnjavanja toga zemljišta u veće proizvodne cjeline.

"Politika povećavanja broja poljoprivrednih gospodarstava bez adekvatnog zemljišta za vrstu proizvodnje s kojom se bave te iracionalno pumpanje potpora u subjekte koji nisu održivi i koji hrvatskim građanima ne mogu opravdati milijarde eura ulaganja, je neobranjiva i nanosi dugoročnu štetu hrvatskom društvu", istaknuli su iz HUP-a.

U Hrvatskoj je, kako su naveli, 100 tisuća hektara zapuštenog zemljišta koje se hitno mora staviti na raspolaganje uspješnim poljoprivrednim proizvođačima bili oni OPG-ovi, obrti ili tvrtke.

Za ilustraciju potencijala zapuštenog zemljišta HUP-ova udruga navodi da deset najvećih hrvatskih tvrtki, koje čine kralježnicu hrvatske poljoprivredne proizvodnje i prerade, zajedno s kooperantima obrađuje manje od sto tisuća hektara.

Promatra li se obrada poljoprivrednog zemljišta, za svježe povrće koristi se oko 8.200 hektara (ha) poljoprivrednog zemljišta te još 1.600 ha povrtnjaka.

Za samodostatnost u većini povrtnih kultura u proizvodnji na otvorenom nedostaje dvostruko više površina za proizvodnju povrća, a to je samo oko 10.000 ha, kazali su iz HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede napominjući kako se velike površine zapuštenog zemljišta nalaze u područjima najuspješnijih vinogradara, maslinara, voćara.

Stoga bi to zemljište osiguralo snažan i brz razvoj Hrvatske u tim vrstama proizvodnje, navode.

Smatraju da bi postupak vraćanja zapuštenog zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju bio uspješan kada bi jedinice lokalne samouprave (JLS) na raspolaganju imale više modela raspolaganja, koji uključuju državno i privatno zemljište te prepoznaju zašto je zapušteno.

Četiri modela okrupnjavanja

"Cijepanje poljoprivrednih cjelina moramo zaustaviti, a parcelaciju poljoprivrednog zemljišta dozvoliti samo za formiranje novih ili povećanje postojećih cjelina (tabli)", poručili su iz HUP-Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede.

Predlažu četiri modela za rješavanje toga problema.

Prema prvom, JLS-ove bi se poticalo na formiranje održivih proizvodnih cjelina (tabli) spajanjem zapuštenog državnog (do 50 posto) i privatnog zemljišta. Kupac koji pribavi suglasnost svih privatnih vlasnika za prodaju može pristupiti daljnjim koracima postupka, a u roku od godinu dana od ulaska u sustav, obvezan je iskrčiti zemljište i objediniti ga u jednu česticu - u suprotnom se postupak prekida.

Model je osmišljen kako bi se aktivirala zapuštena zemljišta i omogućila nova ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju. Ako se utvrdi da zemljište ponovno postaje zapušteno i ne obrađuje se, korisnik postupka ili novi vlasnik obvezan je nadoknaditi vrijednost zemljišta u trenutku utvrđenja zapuštenosti.

Prema drugom modelu JLS odobrava postupak za cjelinu (tablu) privatnog vlasnika koja je u više čestica. Radi okrupnjavanja država na kraju postupka ustupa do 25 posto državnog zapuštenog zemljišta koje graniči s cjelinom privatnog vlasnika. Prednost ima poljoprivrednik koji graniči sa zapuštenom državnom zemljom i koji će iz postupka izaći s većom cjelinom. Državno zemljište obavezno se mora iskrčiti te od svih državnih i privatnih čestica stvoriti jednu katastarsku česticu koja će imati zabranu parceliranja, u protivnom postupak se prekida.

Trošak krčenja ovakvog zemljišta ne omogućuje zakup, ali ni prodaju, s obzirom da je trošak krčenja često skuplji od cijene zemljišta te se ovim modelom stvara zemljište za održivu poljoprivrednu proizvodnju. U slučaju da se utvrdi da je zemljište ponovno zapušteno i ne obrađuje se, korisnik postupka ili novi vlasnik dužan je isplatiti vrijednost zemljišta u trenutku utvrđenja zapuštenosti.

Treći model bi omogućio zakupcu da o svom trošku iskrči obraslo zemljište i zajedno sa zemljištem koje ima u zakupu formira jednu katastarsku česticu u roku od jedne godine. Tek kada iskrči zemljište na novoj cjelini u zadanom roku, produžuje mu se ugovor o zakupu na 25 godina.

Prema četvrtom modelu država otkupljuje do 25 posto zemljišta u odnosu na susjednu tablu koja je u zakupu i u postojeći ugovor o zakupu unosi novo zemljište. Zakupnik je dužan o svom trošku iskrčiti zemljište i formirati jednu česticu od cijele table. Tek kada iskrči zemljište u zadanom roku, ugovor o zakupu mu se produžuje na 25 godina. Iznos od zakupa iz toga ugovora se uplaćuje u državni proračun dok se zemljište ne isplati, a zatim u proračun jedinica lokalne samouprave.