"Rast od 2,2 posto nije dovoljan, perspektiva za više sigurno postoji (...), a ako su to mogli susjedi poput Slovenaca i Austrijanaca, onda uopće nema mogućnosti postaviti pitanje možemo li to i mi. Mi to jednostavno moramo", poručio je Horvat koji je sudjelovao na panelu "Gospodarstvo i EU" održanom u sklopu konferencije "Hrvatska kakvu trebamo - pet godina u EU" u organizaciji Večernjeg lista.

Kazao je da rast ispod tri posto na neki način doživljava kao stagnaciju, a ako u slijedećih nekoliko godina radikalnije ne iskoračimo prema gospodarskom rastu koji mora ići prema pet posto, "siguran sam da ćemo se razvijati, ali daleko sporije od onih koji su u našem okruženju".

Horvat je siguran da bi danas imali daleko veći gospodarski rast da smo iskoristili sve ono što nam je EU stavila na raspolaganje u pogledu bespovratnih sredstava i strukturnih fondova.

"U ovom trenutku lovimo gospodarski rast i želimo uskočiti u taj zadnji vagon onoga što rade Rumunjska i Bugarska i neke druge zemlje koje također poput njih nisu imale ratno okruženje", poručio je Horvat, osvrćući se i na veliku promjenu okruženja koje je Hrvatska doživjela ulaskom u EU, a u odnosu na devedesete godine prošlog stoljeća.

Naglašava da je u politikama onih zemalja koje rastu po višim stopama ključno ulaganje u industrijalizaciju, koja je preduvjet za inovacije. "Koliko mi to u zadnjih deset godina imamo novih proizvoda s markicom izvorni hrvatski proizvod? Jako malo ili gotovo ništa", upozorio je Horvat.

Kaže da previše potenciramo priču o stranim investicijama s obzirom da hrvatski investitori imaju značajne količine "zaleđenog" kapitala, koji se unaprijeđenjem poduzetničkog okruženja samo treba staviti u funkciju.

Kao primjer je naveo zadnji natječaj u ministarstvu, na koji su u jednom danu zaprimljeni zahtjevi vrijednosti gotovo milijardu kuna.

"To vam je odgovor na pitanje žele li hrvatski poduzetnici investirati. Žele, ali im dajmo priliku", rekao je Horvat.

Zaposlenima u ministarstvu kojem na čelu je poručio da se do kraja godine za hrvatske poduzetnike moraju raspisati natječaji do oko 1,6 milijarde kuna.

Horvat je pak u izjavi novinarima poslije panela kazao da ne stoje teze da se u Hrvatskoj ne provode reforme, navevši primjere reforme poreznog sustava te one mirovinskog sustava.

Istaknuo je da želi promjenu filozofije u privlačenju svježeg novca, u smislu da sami biramo investitore te ih pozovemo da ulažu u Hrvatsku. "U ovih nekoliko mjeseci želim desetak ključnih investitora dovesti u Hrvatsku, porazgovarati s njima što očekuju od destinacije u koju žele investirati i koji su im ključni problemi zbog kojih biraju nama susjedne zemlje ili odlaze na Bliski ili Daleki istok", najavio je Horvat.

Poduzetnik Nenad Bakić je kazao da ne možemo biti zadovoljni gospodarskim rastom te kako propuštamo priliku.

Citirao je bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji je mjesec dana prije ulaska u EU dao izjavu o "očuvanju socijalnog modela koji malo više košta ali život čini sigurnijim i smislenijim", čime je, smatra Bakić, poručio da Vlada potpuno odustaje od reformi, tvrdivši da time čuva stabilnost.

Bivši ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić nije se složio s tim tvrdnjama, kazavši da se u vrijeme Vlade kojoj je Milanović bio na čelu dogodilo nekoliko velikih zahvata u hrvatskom gospodarstvu, podsjetivši na projekt fiskalizacije, spašavanje hrvatske brodogradnje, uvođenje predstečajnih nagodbi, kao i slučaj "švicaraca".

Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić poručio je da su za ubrzanje gospodarskog rasta na održivim osnovama potrebne strukturne reforme, kazavši da mu "nije jasno da nešto što se nikad nije provodilo već može postati nepopularno".

Ističe da za Hrvatsku puno više od ulaska u EU i eurozonu znače reforme na domaćem polju, pri čemu je kao probleme naveo nepredvidljivu i pretjeranu regulaciju, lošu poslovnu klimu, lošu državnu upravu, zatim pravosuđe, kao i obrazovni sustav, koji je u potpunosti neadekvatan današnjim potrebama društva.

Predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Gordana Deranja kazala je da privatni sektor trenutno najviše osjeti nedostatak radne snage te bi stoga reforma tržišta rada trebala biti prioritetna, a da nju treba pratiti upravo i reforma obrazovanja. Kaže da svjedočimo nedostatku obrtnih zanimanja, a kada poslodavci i žele financirati te smjerove, lokalne vlasti ih ne otvaraju.